Dajkon – Japanska rotkva

0
961

Japanska rotkvicaI naši povrtlari je gaje te se može pronaći i na našim tezgama. Kako je prepoznati? Dajkon ima dugačak bijeli (mada može da bude i crn i krem) zadebljali korijen sa svjetlo zelenom pigmentacijom, a može da naraste od 12 do trideset centimetara, pa i više, dok mu je prečnik od četiri do šest centimetara, s pojedinim primjercima koji dostižu i prečnik fudbalske lopte. Otud mu i ime: na japanskom, “daj” znaci veliki, prostran, a “kon” korijen. Težina pojedinih primjeraka dostiže i 40 kilograma! Ipak, preporučuje se da se izvade iz zemlje prije no što postanu tako gigantskog rasta. Ova vrsta rotkve ima sočno, hrskavo “meso” bijele boje, a ukus joj je mnogo blaži nego naše baštenske rotkvice, slatkast (sadrži mnogo voćnog šećera, fruktoze) i svjež. Treba birati čvrste i nenaborane primjerke, koji djeluju teško i imaju svježe lišće (pošto se i ono koristi) i smjestiti ih u plastičnu kesu. U frižideru mogu da se čuvaju oko nedjelju dana.

 

Dajkon ima malo kalorija: 18 kcal u 100 grama, a osigurava 34 procenta dnevno preporučene doze vitamina C. Pored toga, sadrži i aktivne enzime koji potpomažu varenje, posebno škrobne hrane, pektin i celulozu, kalijum i kalcijum. Bogat je glikozidima i specifičnim materijama sa fitoncidnim i baktericidnim djelovanjem, pa je i ljekovit. Također, koristan je dijabetičarima i može da rastvori određenu vrstu kamenja u žući, kao i rotkva i hren. Pošto ne apsorbuje teške metale, može da se gaji i na zagađenom zemljištu. Mlado lišće dajkona takođe je bogato C vitaminom, beta-karotinom (provitaminom A), kalcijumom, ali i željezom.

 

Japanska rotkva se jede sirova u salatama, isjeckana kao garnirung, ili termički obrađena na razne načine, poput brzog prženja na vrlo malo masnoće a veoma visokoj temperaturi (po mogućnosti, u kineskoj posudi vok), kada bude vrlo hrskava. Može i da se peče na roštilju, u rerni, prži ili kuha, kao varivo ili u čorbi, a može i da se ukiseli ili usoli. U svakom slučaju, potrebno je da se prethodno očisti kao šargarepa.

 

Inače, u Kini i Japanu postoji gotovo kult ovog povrća, koje se ostavlja i kao zimnica, a kao kultivisana biljka bilo je poznato još oko 2780. godine prije nove ere, kada su njime hranjeni radnici koji su podizali egipatske piramide! Iako porijeklo gajenih rotkvi, pa i ove vrste, nije jasno, pretpostavlja se da su nastale uzgajanjem divljih vrsta, najprije u istočno mediteranskom basenu. Od petog vijeka prije nove ere gajile su se u Kini, a od sedmog vijeka naše ere i u Japanu. Najprije su kultivisane crne. U Evropi su se prve dugačke bijele rotkve pojavile krajem 16. vijeka, a rotkvice – krajem 18. stoljeća.

PODIJELI

NAPIŠITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here