Mrkva odnosno Šargarepa

mrkvaU ljudskoj ishrani korijen mrkve više se koristi tek od srednjeg vijeka, iako su je germanski narodi uzgajali prije no što su upoznali starorimsku kulturu. Upravo se Evropa smatra pradomovinom mrkve, gdje ona i danas obilno raste kao divlja biljka. Uzgojem i ukrštavanjem dobivena je vremenom biljka veoma izdašnog i sočnog korijena, narančaste boje, koji u čovjekovoj ishrani zauzima važno mjesto. Narančastu boju mrkvi daje karotin, kojeg ni u jednom drugom povrću nema u tolikoj mjeri. To je supstanca iz koje nastaje veoma važan vitamin A. Što je boja korijena izrazitije narančasta, to je sadržaj karotina veći.

Žuta mrkva sadrži ga pet puta manje nego narančasta. Karotin je različito iskoristiv u zavisnosti od načina pripreme mrkve: iz sirove ne ribane 2 posto, kuhane 18, a sirove ribane čak 82 procenta. Ribana mrkva je stoga prikladna kao hrana za stariju dojenčad i predškolsku djecu. Mrkva obiluje i drugim vitaminima. To su prije svega vitamini grupe B (B1, B2, B5, B6) i PP, D, E i H. Zanimljivo je da za razliku od sveg drugog povrća, sadrži vrlo malo vitamina C – svega 6 mg%.

Za podizanje tonusa i jačanje potencije odličan je sok od šargarepe sa pravim, prirodnim pčelinjim medom. Ovaj eliksir se uvijek pravi neposredno pred upotrebu, u razmjeri 1:1, a uzima se po dvije supene kašike četiri puta na dan.

Usprkos potvrđenoj ljekovitosti šargarepe, njena pretjerana upotreba nije preporučljiva. Opisani su čak i slučajevi trovanja prevelikim dozama koje su pacijenti sami sebi prepisali (na primjer, nekoliko litara soka na dan). Treba, takođe, biti vrlo obazriv sa primjenom šargarepe kod akutne faze čira na želucu i kod enterita.

Od osnovnih hranljivih sastojaka mrkva sadrži najviše ugljenih hidrata (8-9 posto) od kojih i potiče njena velika energetska vrijednost: 100 grama mrkve ima 176 kJ ili 42 kcal. Uz to, bogata je mineralnim sastojcima: kalijem, kalcijem, jodom, cinkom, kobaltom itd., kao i pektinima (oko 11 mg%) i eteričnim uljima, pa se osobito preporučuje djeci jer podstiče tjelesni razvoj, jača kosti i povećava otpornost prema infekcijama, mladima, rekonvalescentima, trudnicama i starijim osobama. Njena najveća prednost nad drugim povrćem je u tome što je kuhana ili pirjana lako probavljiva pa je mogu uzimati osobe s poremećenim varenjem, katarom želuca i crijeva, čirom na želucu, a povećava i broj crvenih krvnih zrnaca.

Sirovu mrkvu bi trebalo uzimati samo u obliku soka, jer je on lakše probavljiv, u hranljivi i ljekoviti sastojci u njemu još jače koncentrisani. Mnogi autori preporučuju tzv. proljetnu kuru sa sokom od mrkve, koja ima svrhu da oslobodi organizam od otrova nagomilanih obilnom i jakom zimskom hranom. Tri nedjelje uzima se po 100 grama soka dnevno.

Naše domaćice nisu navikle da koriste zeleno lišće mrkve, već ga kao potpuno beskorisno bacaju. Ono se, doduše, ne može jesti sirovo kao peršunovo, ali nasjeckano i kuhano, odnosno pirjano s korijenom mrkve ili nekim drugim povrćem, vrijedna je namirnica, a neki autori tvrde da u lišću ima čak više mineralnih soli nego u korijenu. Dakle, ne bacajte mrkvino lišće!

Brojna su ljekovita svojstva mrkve.

Karotin blagotvorno djeluje i na kožu, naročito suhu, kao i lomljive nokte i kosu. Sprječava proljev kod dojenčadi i male djece. Blagotvorno djeluje na rad jetre. Kaša od kuhane mrkve izvrsno je sredstvo protiv zatvora. Sok od mrkve otklanja višak kiseline u želucu. Sve je na mrkvi vrijedno i iskoristivo. Korijen nemojte guliti kao krompir ili krastavac, jer se upravo u spoljnom omotaču nalaze najvažniji sastojci, dok je sredina manje vrijedna i drvenasta, naročito u zrelijem stadiju. Ako ste mrkvu uzgojili u vlastitom vrtu bez kemijskih dodataka, dovoljno je da je četkom operete pod vodom. Prema mrkvi nabavljenoj na pijaci budite oprezniji. Očistite je površinski nožem i dobro operite.

U sok od mrkve se može dodati limun i med, a od nje se može napraviti i slatko! Pravite od nje kolače, marmeladu, ružičasti pire kao prilog necemu što dijete voli, ako neće da je jede. U periodu dojenja šargarepa se takođe preporučuje jer podstiče izlučivanje mlijeka, a i bebi obezbjeđuje dragocjene materijale potrebne za rast i razvoj. Tegobe zbog neuredne probave i hemoroida biće olakšane ako izjutra na gladan stomak popijete 150-200 mililitara svježe iscijeđenog soka od šargarepe. On je dragocjen eliksir za čitav organizam: čuva nerve od iscrpljenosti i zato se preporučuje svima koji svoj nervni sistem troše preko mjere, kao što su menadžeri, osobe s visokom odgovornošću, intelektualni radnici ili ljudi sasvim običnih profesija, zabrinuti za svoj opstanak. Svjež sok, takođe, normalizuje tjelesnu težinu i smanjuje zamor srčanog mišića. Rezultati ispitivanja ljekovitosti soka od šargarepe dokazali su da je on efikasno sredstvo protiv bolesti izazvanih poremećajem razmjene minerala u organizmu, kao što su osteohondroza i poliartritis.

Veoma je korisno zadržati ovaj sok neko vrijeme u ustima, jer je njegova moć da ubija bakterije nevjerojatna. Po sadržaju fitoncida šargarepa se nalazi na trećem mjestu među povrćem, odmah iza crnog i bijelog luka: žvakanjem šargarepe smanjuje se broj mikroorganizama u usnoj duplji, a narodna medicina preporučuje i ukapavanje soka u nozdrve u početnoj fazi kihavice i sličnih infekcija.

R E K L A M A