Šta je najbolje koristiti za prirodnu njegu dojenčeta?

0
217

njega dojenčetaNaši su preci zacijelo učinili za nas mnogo dobra, jer je iskustvo dobar učitelj. Ponekad smo od njih preuzeli takvo shvaćanje i običaje, koji ne podnose kritiku suvremene higijene.

Sjetimo se samo magičnog straha pred vodom, zbog kojega su smatrali kupanje, pogotovo često kupanje, nečim upravo škodljivim. I danas susrećemo stare ljude koji još nikada nisu sjeli u kadu za kupanje, pa se time još i hvale.

Da su djecu nekada opominjali na opasnost od svjetla, zraka, sunca i vode, u strahu da se ne bi prehladili, čini nam se danas smiješno, kao priča iz davnih vremena, a ipak su tako živjeli još naši roditelji i djedovi. Bojeći se da djeca ne bi imala izobličene udove, tako su ih čvrsto povijali da se nisu mogli pokrenuti. Još i danas možemo u Italiji vidjeti dojenčad povijenu kao mumije. Zbog toga se ne smijemo čuditi ako je smrtnost dojenčadi nekada bila nekoliko puta veća nego danas.

Kupanje dojenčadi je važno

Često kupanje dojenčeta je nužno iz higijenskih razloga te da se njeguje rad kože. Osim toga, kupanje također podstiče rad unutrašnjih organa. Zastoji procesa su uklonjeni, i žlijezde s unutrašnjim lučenjem dobiju svu potporu za svoje važno djelovanje.

Ne zaboravimo da je plod bio devet mjeseci sakriven pod srcem svoje majke, stalno u jednakoj, sigurnoj okolini, u jednakoj temperaturi. Kad dijete dođe na svijet, dospije iznenada u mnogo hladniju okolinu na koju se njegov organizam mora priviknuti.

Za vrijeme kupanja novorođenčeta treba paziti da temperatura vode ne pređe 37°C, jer je to temperatura u kojoj je ono živjelo u maternici. Ljeti može voda biti malo hladnija, osobito ako smo je grijali na suncu. Da djetetu voda godi i da joj je sklono, razabire se iz veselog pljuskanja i radosnog vriskanja, što govori o zadovoljstvu u vodi.

Kad biramo dodatke za kupku, moramo biti veoma oprezni kako bismo izbjegli moguće neugodnosti. Nemoguće je spriječiti da dijete pri kupanju ne stavi prst u usta, ili ne gutne čak i nešto vode u kojoj se kupa. Zbog toga ne smijemo za kupanje djece upotrebljavati takve dodatke za kupke kao što su smrekove iglice s dodatkom zelenkastoblistave boje. Oštro ljekovito bilje kao što je rosopas, iglica, i drugo, koje inače lijepo čisti kožu od egzema i lišajeva te blagotvorno utječe na nju, moramo upotrebljavati s opreznosti.

Koje biljke koristiti u kupkama za dojenčad

Djeca su silno osjetljiva, naoko neznatni i nevažni utjecaji mogu izazvati posljedice kojih će nam razlozi biti neshvatljivi. Biljke pogodne za dodatke dječjim kupkama su:

  • Preslica (Equisetum arvense) blagotvorno djeluje na kožu, jer ima kremene kiseline.
  • Metvica (Melissa officinalis) i limun, čaj ovih biljki dodaje se kad su djeca nervozna.
  • Virak (Alchemilla vulgaris), dodaje se čaj ako djeca imaju mlohave mišiće, pa želimo utjecati na unutrašnju napetost tkiva (za sprečavanje kile ili hernije doduše neznatno, ali ipak korisno pomoćno sredstvo).
  • Čaj od kamilice protiv probavnih smetnji, i bolova u želucu.
  • Čaj od nevena (Calendula officinalis) za osjetljivu kožu, protiv osipa i ekcema.
  • Majčina dušica (Thymus serphyllum) srodna timjanu, uspješno pomaže djeci koja se lako prehlade i često pate zbog hunjavice i upala sluznica (katara). Djecu koja su plućni bolesnici treba povremeno kupati u tom čaju.
  • Sabljasti trputac (Plantago lanceolata) ne smijemo potcjenjivati kad djetetu oslabi mjehur, osobito dok ga privikavamo na samostalno mokrenje.

Kupke s dodatkom čaja moraju biti vrlo blage jer djeca bolje reagiraju na slabe podsticaje.

Njega kože kod novorođenčeta

Za čišćenje kože je najprikladniji takozvani punomasni dječji sapun. Svakodnevna upotreba sapuna nije nužna. Poslije kupanja nataremo kožu uljem za njegu kože, koje ne smije sadržavati oštra eterična ulja.

Najbolje je ulje kantariona (Hypericom perforatum) s dodatkom malo limunova, narančina i mandarinina ulja. Tim uljem dva puta tjedno mažemo čitavo tijelo. Nožice  svaki dan, ali samo uljem kantariona. Ulje ima prednost nad puderom koji začepljuje pore, upija znoj i hrani bakterije.

Isprobano je da je ulje najprikladnije za upotrebu, a sprečava i ojed kože. Protiv crvenila kože i ojeda upotrebljavamo punomasnu kremu, bilo čisto lanolinsku, bilo s dodatkom kantarionova ulja. Kućna pomoćna sredstva za djecu moramo upotrebljavati s najvećim oprezom.

Naročito s čajevima (biljnim uvarcima) moramo biti veoma oprezni jer naizgled sasvim nedužan čaj može izazvati teške tegobe. U dječjem zdravstvu ima homeopatija svoje zahvalno područje. Prvenstveno moramo dojenčadi prepisivati samo minimalne doze lijeka, a toga, na žalost, liječnici za dječje bolesti (pedijatri) nisu uvijek dovoljno svjesni.

Ako već odrastao čovjek ponekad teško podnosi alopatsko liječenje, kako će tek reagirati dijete, a da pri tom ne spominjemo i mogućnost štetnih posljedica takva liječenja. Upravo zbog iznenađujućih uspjeha homeopatskog liječenja dojenčadi, mnogi bi se mogli upitati, nije li, možda, homeopatija plod mašte.

Koji su čajevi dobri za dojenčad

Za čajeve ponovno naglašavamo da moraju biti vrlo blagi, tek toliko da su obojeni. Čaj od komorača ili anisa, ako nema na raspolaganju komorača, ubraja se među najpoznatije domaće lijekove. Čajevi od komorača, anisa, kima i kopra, pripadaju čajevima koji griju.

Čaj komorača je već mnogo dijete oslobodio od tegoba s probavom i izmjenom tvari, a majke izbavilo neprilika.

Čaj od hajdučke trave (Achillea millefolium), vrlo razrijeđen, pomaže protiv proljeva i slabog teka. Ako proljev ne prestane, dodajemo čaju nekoliko trunki steže (Potentilla ereeta) i od te mješavine blagog čaja dajemo nekoliko puta dnevno po jednu žličicu.

Čaj od zlatnice (čelebi-grana) je izvrsno sredstvo kad s metabolizmom vode nešto nije u redu. To dolazi u obzir prije svega pri oboljenju bubrega. Ekstrakti zlatnice dobiju se u ljekarnama pod raznim imenima i u različitim kombinacijama (Solidago, Nephrosolid). Ako nemamo pri ruci zlatnice, skuhamo čaj od šipka (Rosa canina) ili preslice.

Za raskuživanje manjih ozljeda upotrebljavamo kiselu surutku ili njen koncentrat (Molkosan). Upotrebljavamo ga kao jod, samo što nije tako opasan. Za vanjsku upotrebu imaju preparati kantariona također izvanredno djelovanje (Hypericum D). Poznati dječji liječnici, kao dr Joseph Schier, prepisuju preparate kantariona čak protiv tetanusa.

Nedostatak kalcija odražava se na razne načine. Još je i danas prilično česta bolest male  djece. Ako se radi i o nedostatku vitamina D, postoje svi uslovi da se razvije rahitis. Pri tome ne mislimo na nekadašnje teške deformacije i nerazvijenost kostura zbog te bolesti, nego na lakše oblike rahitisa, koje još i danas često vidimo.

Upravo je neobično da djeca oboljela od rahitisa pokazuju veću živahnost od zdravih vršnjaka, da brže reagiraju, da imaju ozbiljan, pametan izraz, zbog čega im pripisuju više pameti nego što je uistinu imaju. Takva djeca dozriju prije vremena.

Djeci moramo davati kalcij i vitamin D. Na raspolaganju su nam homeopatski preparati kalcijeva fosfata, vitamina D i kremene kiseline u različitim kombinacijama i mješavinama. Vitamina D ima u izobilju u narančama i ribljem ulju.