Opsesivna briga za zdravlje jednako pogađa muškarce i žene, a ako traje duže od šest mjeseci, riječ je o poremećaju, koji je izlječiv. Milioni ljudi pogrešno tumače uobičajene bolove, ali ako osobna dijagnoza traje duže od šest mjeseci, riječ je o hipohondriji. Hipohondrija pogađa i žene i muškarce, a može da se javi u svim starosnim i socijalnim grupama. Obično ljudi kroz šalu dodjeljuju titulu hipohondra, ali u stvarnosti riječ je o ozbiljnom poremećaju koji narušava kvalitetu života. Opsesivna zabrinutost za zdravlje po pravilu počinje pregledom kod ljekara opće prakse, a zatim obilaskom specijalista koji tvrde da je sve u najboljem redu. Na primjer, ako je riječ o blagim problemima s probavom, koji ce proći kroz nekoliko dana, osoba koja boluje od hipohondrije „podmukli” bol u stomaku smatra neizlječivim.
Usprkos dobrim nalazima, hipohondar je siguran da ljekari griješe i da se u njegovom slučaju varaju, jer osjeća da nije dobro. Još gore, u svojoj glavi postavlja najcrnje dijagnoze, a sljedeći korak je sastavljanje testamenta, jer je siguran da mu prešućuju gorku istinu.
Takva opsesivna zabrinutost za zdravlje nije znak psihičke bolesti, ali može da se pretvori u veliki problem. Ozbiljno uvjerenje u sopstvenu neizlječivu bolest pokreće negativne mehanizme psihe, koja, kao što može da bude lijek koji iscjeljuje, ima i suprotan efekt, kada uništava psihičko i fizičko zdravlje.
Hipohondar je čovjek koji usprkos svim činjenicama i nalazima ljekara ne vjeruje da je zdrav i mjesecima sumnja u neizlječivu bolest. Ukoliko opsesija ne prestaje, život hipohondra pretvara se u pakao, iz kojeg ga mogu izvući najbliži, kao i spoznaja da je riječ o poremećaju koji je normalan i izlječiv.
