![\"sve](\"https:\/\/i0.wp.com\/narodnilijek.com\/web\/wp-content\/uploads\/dijabetes.jpg?resize=645%2C410\")
Uz sve pozitivne pomake od 1920. dijabetes je ostao jedan od vode\u0107ih uzroka smrti i invalidnosti u zapadnom svijetu.<\/h2>\nUz sve pozitivne pomake od 1920. dijabetes je ostao jedan od vode\u0107ih uzroka smrti i invalidnosti u zapadnom svijetu.<\/h2>\nU Americi i drugim zapadnim zemljama dijabetes je toliko uobi\u010dajen da je njegova pojava postala znak civiliziranosti. Ironi\u010dno, ali ni u kojem drugom polju zapadnja\u010dke medicine obe\u0107anje nau\u010dnog rje\u0161enja nije zakazalo tako kao upravo u slu\u010daju dijabetesa.<\/p>\n
Nau\u010dnici su slavili otkri\u0107e inzulina 1920. kao jedno od najve\u0107ih medicinskih postignu\u0107a – kao \u0161to je zapravo i bilo. Inzulin je hormon gu\u0161tera\u010de za prijenos glukoze iz krvi prema \u0107elijama. Kad ovaj sistem zaka\u017ee, kad gu\u0161tera\u010da ne proizvodi dovoljno inzulina ili on ne mo\u017ee dostaviti glukozu \u0107elijama, tada nivo \u0161e\u0107era u krvi ostaje nenormalno visok. I to je bolest koju nazivamo dijabetes.<\/p>\n
U po\u010detku su ljekari pou\u010davali da je dijabetes jednostavno bolest nedostatka inzulina, bolest kod koje je gu\u0161tera\u010da nesposobna proizvesti dovoljno inzulina kako bi zadovoljila potrebe tijela, i da \u0107e se to uspje\u0161no rije\u0161iti kada znanje i tehnologija budu na dovoljno visokom nivou. S vremenom su istra\u017eiva\u010di otkrili bolje na\u010dine dostavljanja inzulina, kao i metode proizvodnje efikasnijeg inzulina.<\/p>\n
Medicinska struka je uvidjela da je oralno uzimanje inzulina nedovoljno i da su bolje potko\u017ene injekcije, a da je najbolji unos putem pumpe. Pa ipak, uz sve pozitivne pomake od 1920. dijabetes je ostao jedan od vode\u0107ih uzroka smrti i invalidnosti u zapadnom svijetu.<\/p>\n
Komplikacije uklju\u010duju bolesti srca i probleme s cirkulacijom, bubre\u017enu bolest, degeneraciju mre\u017enja\u010de dovodi do sljepo\u0107e, neuropatske poreme\u0107aje koji vode do obamrlosti, \u0161tipanja, boli i pe\u010denja u udovima, \u010direva na nogama koji dovode do gangrene i velikog rizika od infekcija.<\/p>\n
Danas su doktori svjesni da je dijabetes daleko kompliciranije stanje od obi\u010dnog nedostatka inzulina. Tako\u0111er su otkrili i da postoje dvije vrste dijabetesa. Dijabetes tipa I koji se naziva i inzulin-ovisni ili mladala\u010dki, obi\u010dno se razvija prije tridesete i povezan je s poreme\u0107ajem rada gu\u0161tera\u010de. Dijabetes tipa I se smatra autoimunom bole\u0161\u0107u kod koje neki okida\u010d uzrokuje da imunolo\u0161ki sistem napadne vlastite \u0107elije koje proizvode inzulin, beta \u0107elije u Langerhansovim oto\u010di\u0107ima smje\u0161tenim u gu\u0161tera\u010di.<\/p>\n
S vremenom gu\u0161tera\u010da smanjuje svoju sposobnost proizvodnje inzulina, \u0161e\u0107er u krvi raste i mo\u017ee do\u0107i do ozbiljnih nepo\u017eeljnih posljedica, uklju\u010duju\u0107i smrt, ako osoba ne primi inzulin. Do sada nije usagla\u0161eno koji je to autoimuni okida\u010d za dijabetes tipa 1. Neki dokazi upu\u0107uju na tu da bi ti mogu\u0107i okida\u010di mogli biti rano uvo\u0111enje pasteriziranog kravljeg mlijeka, sojinih proizvoda i \u017eitarica ili upotreba vlakana.\u00a0Dijabetes tipa 1 je \u010desto veoma te\u0161ko kontrolirati, a ako se nc stavi pod nadzor, mo\u017ee dovesti do rane pojave mnogih navedenih komplikacija.<\/p>\n
Dijabetes tipa 2, koji je kudikamo \u010de\u0161\u0107i od onoga tipa 1, ima sasvim druga\u010dije uzroke. To je oblik dijabetesa koji doslovno vapi za jednim novim na\u010dinom gledanja na stvari nego \u0161to je onaj sada\u0161nji od mcdicinskc struke.<\/p>\n
Kontrola \u0161e\u0107era u krvi je jedna od temeljnih pretpostavki za zdrav \u017eivot. Nivo \u0161e\u0107era u krvi mo\u017ee postati abnormalan na jedan od dva na\u010dina: mo\u017ee postati prenizak, i to nazivamo hipoglikemijom ili mo\u017ee postati previsok, \u0160to nazivamo hiperglikemijom. Normalne vrijednosti glikemije ujutro nata\u0161te su od 3,9 do 5,6 mmol\/1 (70-100 mg\/dl). Bilo da imate hipoglikemiju ili hiperglikcmiju, niti jedno nije dobro za zdravlje, svaka od pojava uzrokuje sasvim razli\u010dite reakcije u tijelu. Naprimjer, ako vam \u0161e\u0107er padne ispod svake granice normale postat \u0107ete dezorijentirani, zbunjeni, a ako se takvo stanje nastavi, past \u0107ete u komu. Ovo stanje je prava medicinska uzbuna.<\/p>\n
Tijelo na ovo vanredno stanje zbog smanjenog \u0161e\u0107era reagira na razne na\u010dine. \u010cim \u0161e\u0107er po\u010dne padati, tijelo po\u010dinje proizvoditi nekoliko hormona, a naro\u010dito adrenalin i glukagon. Glavni u\u010dinak adrenalina je pridobiti vi\u0161e \u0161e\u0107era za \u0107elije. Radi se o lu\u010denju adrenalina kada mislimo na poznatu drhtavicu, osje\u0107aj koji su mnogi iskusili tokom epizoda hipoglikemije. Glukagon poma\u017ee podi\u0107i nivo \u0161e\u0107era pove\u0107anjem razgradnje masti i poti\u010de pretvaranje masti u \u0161e\u0107er.<\/p>\n
Radi se o mo\u017eda jo\u0161 desetak hormonskih ili biohemijskih reakcija koje se \u00b0\u0111vijaju tokom rane faze hipoglikemije. Jedna od njih jc otpu\u0161tanje hormona rasta, za koji je tako\u0111er otkriveno da podi\u017ee nivo \u0161e\u0107era u krvi tokom stresa. Kao \u0161to mo\u017eete uo\u010diti, tijelo je dobro Pripremljeno nositi se s ovom potencijalnom uzbunom. Ima vi\u0161estruke preklapaju\u0107e mehanizme za spre\u010davanje naglih opadanja nivoa \u0161e\u0107era u krvi, a mnoge od tih reakcija daju jasne simptome koji nas poti\u010du na djelovanje. Ozbiljna hipoglikemija je o\u010dito situacija koju je na\u0161a adaptivna fiziologija nau\u010dila izbjegavati.<\/p>\n
Sasvim je druga\u010dija situacija kada govorimo o hiperglikemiji. Ovi ljudi imaju visok rizik svih ozbiljnih komplikacija od dijabetesa, uklju\u010duju\u0107i bolest sr\u010danih arterija, neurolo\u0161ke bolesti, iako ne osje\u0107aju ni\u0161ta, tijelo im ne daje gotovo nikakva upozorenja. Kako to? Neki pretpostavljaju da se tijelo te\u0161ko nosi s hiperglikemijom jer je stanje koje ga uzrokuje – naime prejedanje – relativno nov fenomen u ljudskoj povijesti. S druge, pak, strane, hipoglikemija uzrokovana nedostatkom hrane bila jc \u010desta pojava na koju se tijelo prilagodilo nizom mehanizama. U pore\u0111enju s \u0111esecima hormona koji se lu\u010de kad \u0161e\u0107er padne prenisko, tijelo raspola\u017ee samo s dva mehanizma kada je u pitanju previsok \u0161e\u0107er.<\/p>\n
Jedan od njih je vje\u017eba – bilo kakva mi\u0161i\u0107na aktivnost odvodi \u0161e\u0107er iz krvi u mi\u0161i\u0107ne \u0107elije gdje slu\u017ei kao gorivo. Drugi jc proizvodnja inzulina. Proizvodnja inzulina je na\u010din kojim tijelo poru\u010duje da je nivo \u0161e\u0107era previsok, da je tijelo prezasi\u0107eno \u0161e\u0107erom. Inzulin poma\u017ee ukloniti \u0161e\u0107er iz krvi u \u0107elije gdje se skla\u0111i\u0160ti u obliku masti. Zanimljivo je primijetiti \u0111a je masno\u0107a koju tijelo proizvodi pod utjecajem inzulina ba\u0161 zasi\u0107ena masno\u0107a.<\/p>\n
Razumijevanje ove temeljne fiziologije dovodi nas do zanimljivih zaklju\u010daka. Jedan je taj da je kontroliranje nivoa proizvedenog inzulina klju\u010d za kontroliranje pretilosti. Jer bez inzulina nema debljanja. Ljudi koji izgube sposobnost stvaranja inzulina (dijabeti\u010dari tipa I) se nikada ne\u0107e udebljati bez obzira na to koliko hrane pojeli ako ne dobiju dodatni inzulin. Ustvari, bez inzulina oni bi doslovno umrli od gladi.<\/p>\n
Drugi zaklju\u010dak koji mo\u017eemo izvu\u0107i je taj da jc uzrok dijabetesa tipa II ustvari vrlo jednostavan. Dijabetes tipa II javlja se kad tokom mnogih godina unos namirnica koje podi\u017eu nivo \u0161e\u0107era u krvi hroni\u010dno nadilazi koli\u010dinu \u0161e\u0107era potrebnu za rad mi\u0161i\u0107a. Ovo tjera tijelo da postepeno stvara sve vi\u0161e i vi\u0161e inzulina kako bi opet snizilo nivo \u0161e\u0107era. S vremenom tijelo vi\u0161e nije u stanju stvarati dovoljno inzulina radi smanjenja nivoa \u0161e\u0107era, nivo \u0161e\u0107era ostaje hroni\u010dno visok, a pacijcntu se postavlja dijagnoza dijabetesa.<\/p>\n
Negdje putem zapo\u010dinje zanimljiva stvar zvana otpornost na inzulin (inzulinska rezistencija). Ovo, zapravo, zna\u010di da, kada je \u0161e\u0107er u krvi hroni\u010dno povi\u0161en, a nivo inzulina raste, \u0107elije izgra\u0111uju oko sebe \u0161tit odnosno zid kako bi usporile ovo utjecanje prekomjernog \u0161e\u0107era. Otpornost na inzulin je za\u0161titni odnosno adaptivni odgovor, to je ono najbolje \u0161to tijelo mo\u017ee u\u010diniti kako bi za\u0161titilo \u0107elije od prekomjerne glukoze.<\/p>\n
No kako vrijeme protje\u010de, a \u0161e\u0107er u krvi raste, gu\u0161tera\u010da stvara vi\u0161e inzulina kako bi se mogla nositi s ovim povi\u0161enim \u0161e\u0107erom. \u0106elije se brane od ulijevanja \u0161e\u0107era tako \u0161to postaju na inzulin otporne, na na\u010din da zatvaraju vrata. Ovo dovodi do interesantne situacije da je nivo \u0161e\u0107era u krvi visok, a nivo \u0161e\u0107era u \u0107elijama nizak. Tijelo ovo do\u017eivljava kao sni\u017een nivo \u0161e\u0107era u krvi. Pacijent se osje\u0107a kao bez energije i gladan je pa jede vi\u0161e, i sve se vrti ukrug..<\/strong><\/p>\n Hroni\u010dno povi\u0161en nivo inzulina je \u0161tetan iz vi\u0161e razloga. Visok nivo inzulina ne samo da uzrokuje pretilost (inzulin poru\u010duje tijelu da skladi\u0161ti mast), nego je i signal da treba zadr\u017eati teku\u0107inu, \u0161to vodi do ote\u010denosti i visokog krvnog pritiska. Hroni\u010dno visok inzulin izaziva razvoj naslaga unutar arterija te potiskuje hormon rasta potreban za obnavljanje tkiva i mnoge druge fiziolo\u0161ke odgovore. Hiperinzulinemija je fiziolo\u0161ki doga\u0111aj koji povezuje gotovo sve na\u0161e degenerativne bolesti. To je biohemijska nu\u017ena posljedica odnosno marker zbivanja opisanih kod sr\u010danih bolesti. Pitanje na koje bismo morali odgovoriti je \u0161ta uzrokuje hiperinzulinemiju? U osnovnoj biohemiji u\u010dimo o tri grupe namirnica: mastima, bjelan\u010devinama i ugljikohidratima. U normalnim okolnostima ugljikohidrati su ti koji se transformiraju u \u0161e\u0107er koji ulazi u krv. Masti se razgra\u0111uju u masne kiseline i postaju gradivni blokovi za hormone, prostaglandine i \u0107elijske zidove. Bjelan\u010devine se razgra\u0111uju u aminokiseli-ne koje se tada ponovno preslaguju i izgra\u0111uju razne bjelan\u010devine na\u0161eg tijela. Ugljikohidrati slu\u017ee za samo jednu stvar, a to je stvaranje energije.<\/p>\n Ovo nam omogu\u0107uje definirati \u201curavnote\u017eenu\u201d prehranu, a to je ona gdje je energija iskori\u0161tena u kretanju i vje\u017ebanju jednaka energiji unesenoj ugljikohidratima koje jedemo. Za osobu odre\u0111ene veli\u010dine, potrebe za bjelan\u010devinama i mastima su relativno stalne i mogu se kontrolirati gla\u0111u. (Ustvari je te\u0161ko prejesti se masti i bjelan\u010devina, jer tijelo stvara osje\u0107aj mu\u010dnine u tom slu\u010daju.) Pa ipak, unos ugljikohidrata bi morao biti usko vezan uz nivo na\u0161e aktivnosti.<\/p>\n Ukoliko tr\u010dimo maraton svakoga dana, uravnote\u017eena prehrana bi vjerovatno uklju\u010divala oko 300 grama ugljikohidrata dnevno, a to je koli\u010dina u 20 krompira ili 6 \u010dokoladnih kola\u010di\u0107a. Ukoliko sjedimo na kau\u010du cijeli dan, o\u010dito je da \u0107e na\u0161i zahtjevi za energetskom hranom biti manji. U tom \u0107e slu\u010daju uravnote\u017eena prehrana zna\u010diti samo oko 65-70 grama ugljikohidrata dnevno. Sve vi\u0161e od toga, i tijelo \u0107e biti prisiljeno stvarati vi\u0161e inzulina i opet po\u010dinje za\u010darani krug.<\/p>\n Problem dijabetesa mo\u017ee se sa\u017eeti na na\u010din da ka\u017eemo da zapadnja\u010dka prehrana zna\u010di da jedemo kao mara-tonci, dok zapravo ve\u0107ina nas jednostavno samo sjedi na kau\u010du. Kad izreguliramo unos ugljikohidrata da odgovara na\u0161em nivou vje\u017ebanja, dijabetes tipa 2\u00a0ne mo\u017ee se razviti. Masti ne doprinose dijabetesu ukoliko se ne jedu prekomjerno, s jednom iznimkom.<\/strong><\/p>\n Transmasne kiseline iz djelimi\u010dno hidrogeniziranih biljnih ulja mogu uzrokovati otpornost na inzulin. Kada se ove umjetno stvorene masno\u0107e ugrade u \u0107eliju, javlja se me\u0111udjelovanje s receptorima inzulina. Teoretski, ovo zna\u010di da se otpornost na inzulin mo\u017ee ste\u0107i i bez unosa mnogo ugljikohidrata. No u praksi, djelimi\u010dno hidrogenizirana biljna ulja se uvijek koriste u hrani veoma bogatoj ugljikohidratima – pomirit, keksi, krekeri, u\u0161tipci i margarin na hljebu ili krompiri\u0107ima – koji krvotok preplavljuju \u0161e\u0107erom. Transmasne kiseline u modernoj industrijskoj hrani predstavljaju dvostruko zlo na koje ljudski rod nije razvio mehanizam odbrane.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Uz sve pozitivne pomake od 1920. dijabetes je ostao jedan od vode\u0107ih uzroka smrti i invalidnosti u zapadnom svijetu. U Americi i drugim zapadnim zemljama dijabetes je toliko uobi\u010dajen da je njegova pojava postala znak civiliziranosti. Ironi\u010dno, ali ni u kojem drugom polju zapadnja\u010dke medicine obe\u0107anje nau\u010dnog rje\u0161enja nije zakazalo tako kao upravo u slu\u010daju […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":15709,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"enabled":false},"version":2}},"categories":[5,1],"tags":[52,2251,11,4055,4054,410],"class_list":{"0":"post-15706","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-bolesti","8":"category-zdravlje","9":"tag-dijabetes","10":"tag-hipoglikemija","11":"tag-izdvojeno","12":"tag-lijecenje-dijabetesa","13":"tag-tip-1","14":"tag-tip-2"},"yoast_head":"\n
\nTokom 1980-ih, istra\u017eiva\u010di su se po\u010deli pitati jesu li pretilost, bolest sr\u010danih arterija, visok pritisak i ostali \u010desti medicinski problemi koji se javljaju zajedno uop\u0107e odvojene bolesti, ili samo manifestacije jednog istog fiziolo\u0161kog defekta. Sada dokazi ukazuju “ha jedan defekt, a to je hiperinzulinemija, odnosno prekomjeran nivo inzulina u krvi.<\/p>\nURAVNOTE\u017dENA PREHRANA<\/h3>\n