Biljni toksini uvijek su pomagali slabi\u0107ima da bez borbe elimini\u0161u neprijatelje, samoubicama da se rije\u0161e \u017eivotnih muka, domoroda\u010dkim plemenima da nahrane djecu, a neki su opasniji i od ujeda kobre!<\/p>\n\n\n\n
Otrovi su oduvijek zvani oru\u017ejem kukavica, zbog toga \u0161to je njihova upotreba podrazumjevala hladnokrvno planiranje i produ\u017eavanje patnji onoga na koga se primjene. Koristili su ih ve\u0107 prvi ljudi prilikom lova (npr. tubokukarin), a znanje o otrovima, kao i o lijekovima, bilo je rezervisano za istaknute \u010dlanove zajednice – \u0161amane, plemenske iscjelitelje i sli\u010dno.<\/p>\n\n\n\n
Prvi pisani trag o otrovima datira od 4500 godina prije nove ere, a poti\u010de iz Mesopotamije. I drevni Egip\u0107ani su poznavali otrovne biljke, izme\u0111u ostalog savladali su destilaciju kojom su izdvajali otrov iz ploda breskve, koji je bio primjenjivan i kao oru\u017eje kriminalaca.<\/p>\n\n\n\n
Od svih biljnih otrova najva\u017enija je bila kukuta, koja je \u010desto kori\u0161tena, bilo kao sredstvo za plemenito samoubistvo, bilo kao slu\u017ebena kazna – njome je pogubljen i Sokrat. Pominje se i u Persiji oko 405 g. prije n.e. i u Rimu oko 331. g. prije n.e. Tokom srednjeg vijeka vi\u0161e pa\u017enje je posve\u0107ivno trovanju putem metala i drugih materija, a manje biljnim toksinima. Ipak, tokom 14. i 15. vijeka trovanje je postalo prava umjetnost.<\/p>\n\n\n\n
Italijanski alhemi\u010dari su shvatili da kombinovanjem otrova mogu dobiti smrtonosnije oru\u017eje. Najpoznatiji alhemi\u010dari toga doba bili su \u010dlanovi porodice Bord\u017eija, tako je Cezare otrovao svoga oca, papu Aleksandra VI, ve\u0107 tada popularnim Bord\u017eijinim receptom koji je, uz druge sastojke sadr\u017eavao (radi sigurnog efekta) i arsen. Do 17. vijeka su u Veneciji i Rimu otvarane \u0161kole za trovanja, a osnovano je i “udru\u017eenje” alhemi\u010dara zvano Vje\u0107e desetorice. Vje\u0107e bi se, za odre\u0111enu svotu novaca, postaralo da se neka osoba ukloni.<\/p>\n\n\n\n
Ipak, sve to vrijeme otrovne biljke su bile u drugom planu, a vode\u0107i otrovi su bili arsen i strihin. U nekim kulturama se u lovu, kako u davnoj pro\u0161losti tako i sada, upotrebljavaju otrovane strele. Naj\u010de\u0161\u0107e se pritom koriste biljke (rodovi Antiaris, Strychnos i Stropanthus, biljka Antiaris toxicaria) koje dovode do paralize, konvulzije i sr\u010danog zastoja.<\/p>\n\n\n\n
Sastojak je gorkih badema, lista lovora, vi\u0161nje i manioke, poznatih otrovnih biljaka od davnih vremena. Da je cijanid uzrok otrovnosti ovih biljaka otkriveno je tek u 18. vjeku. Cijanovodoni\u010dna kiselina je te\u010dnost koja na sobnoj temperaturi brzo isparava. Smrtonosna doza je 50 mg za kiselinu i 375 mg za oblik soli. Primarna meta koju poga\u0111a je mozak. Simptomi uklju\u010duju ubrzano disanje, nesvjesticu, glavobolju, mu\u010dninu i komu. Smrt nastupa u roku od tridesetak sekundi.<\/p>\n\n\n\n
Ricin je protein biljke uljarice Ricinus communis. Otrovna je cijela biljka, a najvi\u0161e sjemenke: do tri sjemenke mogu biti fatalne za djete, dok su za odraslog \u010doveka dvije do \u010detiri otrovne, a osam sjemenki fatalno. Ricin spada u najja\u010de biljne otrove, a \u010dak je dvaput ja\u010di od otrova kobre. Toksi\u010dni efekti razvijaju se u roku 2-24 sata. Po\u010dinju sa bolom, povra\u0107anjem i prolivom, a za nekoliko dana dolazi do jake dehidracije, \u017ee\u0111i, glavobolje i mogu\u0107e smrti. Temperatura prie smrti naraste i dovodi do karakteristi\u010dnog drhtanja. Smrt nastupa u iscrpljenosti i gr\u010du. Nema protivotrova, daje se simptomatska terapija.<\/p>\n\n\n\n
Strihnin je alkaloid biljke Strychnos nux vomica koja raste u Indiji, \u0160ri Lanki i Australiji. Otkriven je 1818 godine, iako se biljni ekstrakt ove biljke koristio i ranije. Podsti\u010de lu\u010denje kiseline u \u017eelucu, pa se koristio za pove\u0107anje apetita, a danas slu\u017ei kao homeopatski lijek. U 19 je vjeku bio dostupan u apotekama, zbog \u010dega se njegova primjena \u0161irila. Postojala je i medicinska dijagnostika, strihninska neuronografija, pri \u010demu se mala koli\u010dina strihnina ubrizga u odre\u0111eni dio mozga ili mo\u017edine, poslje \u010dega je pra\u0107en odgovor organizma i veze me\u0111u njima.<\/p>\n\n\n\n
Smrtonosna je doza od 5 mg\/kg te\u017eine, tj. oko 350 mg za odraslu osobu. Simptomi trovanja po\u010dinju nakon dvadesetak minuta, a uklju\u010duju sna\u017ene kontrakcije mi\u0161i\u0107a i konvulzije, a smrt nastupa prestankom disanja. Dijagnoza trovanja strihinom te\u0161ko se postavljala prije razvoja forenzike (danas se odmah vidi u jetri i bubrezima) jer mnoge bolesti imaju sli\u010dne simptome, na primjer tetanus. Kao protivotrov daju se sedativi (barbiturati) i miorelaksanti te, eventualno, vje\u0161ta\u010dko disanje.<\/p>\n\n\n\n
Kao dio opijuma (sok nedozrjelih makovih \u010daura), koristi se od davnina kao lijek koji popravlja raspolo\u017eenje. Hipokrat ga je smatrao “tonikom za sve”, Britanci su ga u Kini mjenjali za \u010daj i svilu, a kada je dinastija Ching poku\u0161ala da zabrani njegovu upotrebu, zapo\u010deo je Prvi opijumski rat (1839-1842). Paracelzijus ga je prvi pomje\u0161ao s alkoholom i dobio “loandanum tinkturu”. Godine 1803. Serturner je u Nema\u010dkoj izolovao morfijum i nakon ispitivanja na sebi i dobrovoljcima, dao mu ime po Morfeju, gr\u010dkom bogu sna.<\/p>\n\n\n\n
Morfijum se ve\u017ee za opijatne receptore u mozgu, isto kao i prirodni hormoni sre\u0107e – enkrfalini i endorfini. Kod nekorisnika smrtonosna je doza od 30 mg, a kod zavisnih je vi\u0161estruko ve\u0107a. Simptomi trovanja su su\u017eenje zjenica, smanjena frekvencija disanja s depresijom disanja kao vode\u0107im uzrokom smrti. Vi\u0161e je kori\u0161ten kao sredstvo za samoubistvo nego ubistvo.<\/p>\n\n\n\n
U Velikoj Britaniji je od 1876. do 1890. godine bilo 543 smrti trovanjem morfijumom – od toga samo dva ubistva, 30% samoubistva, dok ostalo otpada na slu\u010dajno trovanje Uz morfijum (heroin) je vezana i pri\u010da o najmasovnijem ubici svih vremena, doktoru Shipmanu iz Londona, koji je ubio najmanje 256, uglavnom starijih, \u017eena, a procjenjeni broj se penje i do 1000, ako se uzme u obzir da je ubijao tokom trideset godina. Osu\u0111en je na do\u017eivotnu robiju, tokom \u010dijeg izdr\u017eavanja se ubio u zatvoru 2004. godine.<\/p>\n\n\n\n
Tubokurarin, glavni sastojak otrova kurare, biljni je alkaloid iz biljaka porodice Strychnos, otrov koji su primenjivali amazonski Indijanci tako \u0161to su svoje strelice umakali u biljni sok koji je sadr\u017eavao ova jedinjenja. Takva strelica, samo okrznuv\u0161i kakvog nesretnika, dovodila bi do neizbje\u017ene smrt gu\u0161enjem, jer toksin izaziva oduzetost mi\u0161i\u0107a, me\u0111u kojima i onih koji pokre\u0107u disanje (dijafragma, interkostalni mi\u0161i\u0107i i skaleni). Tubokuranin je jedinjenje slo\u017eene molekularne strukture. Upotrebljava se pri operacijama (na srcu ili plu\u0107ima) ili dijagnosti\u010dkim zahvatima (pri zahvatima koji izazivaju sna\u017ene reflekse, npr. povra\u0107anje i ka\u0161alj, pri endoskopiji, na primjer), kada je potrebno umiriti neke fiziolo\u0161ke pokrete (npr. disanje) ili neke reflekse koji bi mogli da ometaju medicinski postupak.<\/p>\n\n\n\n
Biljka nosi ime po Atropi, jednoj od tri mitolo\u0161ke boginje koje, po verovanju starih Helena, sjeku konce na\u0161eg \u017eivota, odre\u0111uju\u0107i \u010das na\u0161e smrti. Atropis zna\u010di neminovan, dok naziv beladona poti\u010de iz 16. vjeka, kada su je u Veneciji \u017eene koristile u kozmeti\u010dke svrhe, kao vodicu koja bi im ra\u0161irila zenice, a one na taj na\u010din postajale ljep\u0161e. Otrovni su svi djelovi ako se progutaju, a najvi\u0161e bobice. Ako se uzmu ve\u0107e doze, javljaju se halucinacije, ubrzan rad srca i umor. Toksi\u010dne ili smrtonosne doze uzrokuju brz puls, \u017ee\u0111, suva usta, te\u0161ko gutanje, nemir i umor, glavobolju, suhu vru\u0107u ko\u017eu, halucinacije, konvulzije, ataksiju i komu.<\/p>\n\n\n\n
Ova biljka je kori\u0161tena kao otrov za strele kod starih Kineza, od kojih poti\u010de i naziv prema re\u010di akontion, \u0161to zna\u010di strelica. Svi djelovi su otrovni, a najvi\u0161e vre\u017ee i korjenje, i to najja\u010de zimi. Fatalna doza alkaloida je 1 – 6,5 mg, a cijela biljka sadr\u017ei 1 gram. S obzirom da ima jake lokalne efekte (gorki ukus, toplota u jeziku, konstrikcija cijele usne \u0161upljine i \u017edrijela, mu\u010dnina), ne spada u \u010deste otrove kojima se vr\u0161e ubistva. U prilog mu ide to \u0161to simptomi trovanja podsje\u0107aju na koronarnu bolest arterija, pa se tome mo\u017ee pripisati smrt. Pomenuti simptomi uklju\u010duju bol u grudima, usporen i nepravilan puls, gubitak govora, mu\u010dninu, povra\u0107anje i smrt usljed prestanka disanja. Uz aktivni ugalj, protivotrov je atropin, koji zaustavlja usporavanje rada srca.<\/p>\n\n\n\n
Ovo je jedan ili jedini sastojak zvani\u010dnog atinskog otrova kojim su ubijani istaknuti Atinjani, me\u0111u njima i Sokrat, koji je bio natjeran da sam ispije otrov, zbog toga \u0161to je negativno uticao na mlade\u017e Atine. Glavni sastojak je alkaloid konin, a vi\u0161e ga ima u toplijim uslovima. Mo\u017ee se uni\u0161titi grijanjem, odnosno kuhanjem, ali bolje je uop\u0161te ne riskirati. Simptomi trovanja su drhtavica, nekoordinisanost, ra\u0161irene zenice, slab rad srca, hladni udovi, koma i smrt do koje dolazi usporavanjem rada srca i prestankom disanja.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Biljni toksini uvijek su pomagali slabi\u0107ima da bez borbe elimini\u0161u neprijatelje, samoubicama da se rije\u0161e \u017eivotnih muka, domoroda\u010dkim plemenima da nahrane djecu, a neki su opasniji i od ujeda kobre! Otrovi su oduvijek zvani oru\u017ejem kukavica, zbog toga \u0161to je njihova upotreba podrazumjevala hladnokrvno planiranje i produ\u017eavanje patnji onoga na koga se primjene. Koristili su […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":18357,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"enabled":false},"version":2}},"categories":[427,1],"tags":[5377,5378,5380,5382,5379,5381],"class_list":{"0":"post-18356","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-savjeti","8":"category-zdravlje","9":"tag-biljni-otrovi","10":"tag-cijanid","11":"tag-morfium","12":"tag-ricin","13":"tag-strihnin","14":"tag-tubokuranin"},"yoast_head":"\n