Izme\u0111u 25 i 54% ljudi voli pucketati prstima, \u010de\u0161\u0107e mu\u0161karci nego \u017eene. Neki ih vuku, drugi izvijaju prema unutra, a tre\u0107i prema vani. Pucanje prstiju va\u0161a je navika koja je mo\u017eda dosadna svima oko vas, ali takvo istezanje malih zglobova u prstima vama i va\u0161em zdravlju uop\u0107e ne mo\u017ee na\u0161koditi.<\/p>\n\n\n\n
Kako nastaje zvuk pucanja?<\/strong> Do pucketanja u zglobovima prstiju<\/strong><\/a> dolazi zbog razdvajanja zglobova i stvaranja mjehuri\u0107a u te\u010dnosti koja ih “podmazuje”. Mjehuri\u0107i nastaju zahvaljuju\u0107i ugljen-dioksidu, koji poku\u0161ava da ispuni praznine izme\u0111u zglobova koje su nastale rastezanjem prstiju. Ovi mjehuri\u0107i se stapaju u ve\u0107e koji kona\u010dno pucaju kada dodatna te\u010dnost nado\u0111e kako bi popunila praznine nastale rastezanjem.<\/p>\n\n\n\n Kada zglobovi jednom puknu ne mogu pucati narednih petnaestak minuta. Za to vrijeme zglob se postepeno vra\u0107a u normalnu veli\u010dinu.<\/p>\n\n\n\n Da li je pucanje \u0161tetno?<\/strong> Ako ovaj proces analiziramo iz \u010disto tehni\u010dke perspektive, name\u0107e se zaklju\u010dak da bi \u010desto pucanje moralo biti \u0161tetno jer postoji mogu\u0107nost da se u procesu o\u0161teti hrskavica kojom je oblo\u017een zglob. Me\u0111utim, medicinskih dokaza za takve zaklju\u010dke nema.<\/p>\n\n\n\n Zapravo je na tu temu do danas provedeno vrlo malo istra\u017eivanja. Za jedno od najpoznatijih 2009. godine je dodjeljena nagrada Ig Nobel Prize. Naime, kalifornijski ljekar Donald Unger 60 godina je pucao prste svoje lijeve ruke najmanje dva puta dnevno, dok je prste desne ruke ostavio na miru. Zaklju\u010dio je da nema nikakve razlike izme\u0111u dvije ruke te da ni na jednoj nije dobio artritis.<\/p>\n\n\n\n Stru\u010dnjaci isti\u010du da u ovakvim studijama prije svega treba uzeti u obzir jedan problem. Naime, mogu\u0107e je da ljudi koji su skloni pucanju prstima osje\u0107aju odre\u0111ene bolove koji su rani simptomi bolesti koja bi se kasnije mogla razviti. Osim toga vjerovatno postoji neka razlika izme\u0111u onih koji to rade nekoliko puta dnevno i onih koji pucaju mnogo \u010de\u0161\u0107e.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, jedna od najnovijih studija, objavljena pro\u0161le godine, pokazala je da \u010dak i u\u010destalo pucanje prstiju ne uti\u010de na stvaranje osteoartritisa<\/strong><\/a>. Povla\u010denjem prstiju raste\u017eemo malu ve\u0107icu za\u0161titne te\u010dnosti koja se nalazi u zglobovima, \u0161to osloba\u0111a pritisak.<\/p>\n\n\n\n Kako se pojavila ideja o povezanosti pucanja prstiju i osteoartritisa. Istina je da zglobovi ljudi koji imaju osteoartritis \u010de\u0161\u0107e pucaju jer imaju o\u0161te\u0107enu hrskavicu. Me\u0111utim, iz svih dosada\u0161njih istra\u017eivanja prije se mo\u017ee zaklju\u010diti da je pucanje posledica, a ne uzrok o\u0161te\u0107enja. Faktori rizika koji su potvr\u0111eni u slu\u010daju artritisa su starost, nasljedni faktor bolesti, povrede ruku ili te\u017eak rad rukama.<\/p>\n\n\n\nPosljedica, a ne uzrok<\/h3>\n\n\n\n
Pogledajte video:<\/h3>\n\n\n\n