.){kind=link}
Opis biljke: Žuti nočurak (Oenothera biennis) stigao je iz južne Amerike na sjever, na istočnu obalu Kanade. Bio je popularan već među Indijancima, između ostalog, u liječenju kožnih bolesti i zalječenju rana, a peroralno se koristio kod astme, prehlada i gripe. U 17. vijeku dospio je u Englesku.
U ulju žutog nočurka nalaze se dvije važne nezasićene masne kiseline : alfa-Iinolenska kiselina i gama-Iinolenska kiselina. Prva spada među esencijalne masne kiseline, što znači da je organizam nije sposoban sam proizvesti, već ju je nužno unijeti hranom. Gama- Iinolensku kiselinu, međutim, organizam može proizvesti iz sirovina koje se nalaze u hrani, ali samo pod idealnim uslovima.
Ulje dobiveno iz žutog nočurka sastoji se od 72 % linolenske kiseline, a 9 % čini gama linolenska kiselina, pa se tako ova biljka može smatrati najbogatijim prirodnim izvorom biološki aktivnog vitamina F. On ima osobine antioksidanta neutralizira slobodne radikale koji su štetni za organizam, a uz to sprječava i njihov nastanak.
Ulje žutog nočurka pokazalo je povoljno djelovanje i na drugim područjima. Primjena ulja žutog nočurka u velikoj mjeri sprječava neugodne simptome koji se javljaju prije menstruacije (predmenstrualni sindrom PMS). Ulje žutog nočurka može biti korisno u odvikavanju od alkohola. S obzirom da alkohol sprječava pretvaranje linolenske kiseline u gama-linolensku kiselinu, kod alkoholičara se smanjuje razlika prostaglandina E 1 u organizmu, što dovodi do depresije. Depresija, pak, podstiče upravo uzimanje alkohola. Time što smanjuje depresiju, ulje žutog nočurka posredno smanjuje i želju za pićem (alkoholom). Poznato je da alkohol oštećuje jetru i bubrege, dok ulje žutog nočurka, sprečavajući blokadu enzima izazvanu alkoholom, predstavlja određenu zaštitu ovih organa.
Njegova daljnja djelovanja su: smanjenje mogućnosti komplikacija kod šećerne bolesti, smanjenje osjećaja pregrijanosti uslijed hiperfunkcije štitne žlijezde, te usporavanje procesa starenja.