Anoreksija i bulimija su dva dobro poznata poremećaja u ishrani, dok se o ortoreksiji, pak, još gotovo ništa ne zna. Ova patologija se odnosi na osobe kod kojih briga za zdravu ishranu prerasta u opsesiju. Važno je pojesti pet voćki i neke vrste povrća dnevno, ne pretjerivati s mesom, izbjegavati palmino ulje… Ovi i mnogi drugi, iako dobri savjeti mogu postati neprijatelji našeg zdravlja ukoliko se potreba za unošenjem zdravih namirnica pretvori u bolest koja sada ima i svoj naziv – ortoreksija (od grčkog orthos “korektno” i orexis “apetit”). Iako ortoreksija nema službene dijagnostičke kriterije, simptomi se razlikuju od osobe do osobe.
Šta je ortoreksija?
Ortoreksija je nezdrava usmjerenost na zdravu prehranu. Jesti hranjivu hranu je dobro, ali ako imate ortoreksiju, opsjednuti ste njome do nivoa koji može oštetiti vaše cjelokupno blagostanje.
Ortoreksija simptomi
Ne morate doživjeti sve simptome da biste se smatrali ortoreksičnim. Simptomi se mogu razlikovati od osobe do osobe.
- Zabrinutost oko kvalitete, pripreme i svježine hrane
- Izbacivanje hrane ili sastojaka poput mliječnih proizvoda, mesa ili šećera
- Nekontrolisana potreba za provjerom etiketa i popisa sastojaka
- Jaka povezanost između lične vrijednosti i onoga što jedete (tj. čisti ste ako jedete “čisto”)
- Izbjegavanje jedenja hrane koju pripremaju drugi, uključujući restorane, članove familije i supermarkete
- Opsesivno istraživanje hrane i planiranje obroka za savršenstvo (nekoliko sati dnevno)
- Idoliziranje “zdravih” utjecajnih osoba na društvenim mrežama na Twitteru i Instagramu
- Kritiziranje izbora hrane drugih ljudi, pa čak i distanciranje od ljudi koji ne jedu “ispravno”
- Promjene raspoloženja u vezi s izborom hrane i opcijama, uključujući ekstremnu razdražljivost, sram i ljutnju zbog pojedene hrane
Sve je više ljudi koji žele da kontrolišu ono što jedu, i to je u osnovi pozitivno. Ali problem nastaje kada izbor hrane postane teret kojeg ne možemo da se otarasimo.
Kod ortoreksičnih osoba želja da se zdravo hrane prerasta u opsesiju i one počnu da razvijaju zabrinjavajuće psihičke simptome. Kao i u slučaju anoreksije i bulimije, hrana preuzima kontrolu nad njihovim životima.
Za razliku od pomenuta dva poremećaja, kod ortoreksije nije riječ o kalorijama već o nutricionom kvalitetu namirnica.
Kao i kod “klasičnih” poremećaja u ishrani, i u ovom slučaju pacijent više ne vlada odnosom prema namirnicama koje konzumira. Strah od pomisli da bi mogao da pojede nešto što je loše za njegovo zdravlje počinje da kod njega stvara stres i izaziva anksioznost.
Izraz ortoreksija prvi put je 1997. godine upotrijebio američki istraživač Stiven Bratmen koji je čak napravio test kako bi mogao da identifikuje potencijalne pacijente.
Premda ovaj izraz nije priznat od struke, sve je više ljekara koji traže da se ova dijagnoza može formalno da se postavi.
Liječenje ortoreksije
Iako ne postoje formalno određeni režimi liječenja, potrebno je zatražiti pomoć psihologa ili drugog zdravstvenog stručnjaka koji je specijaliziran za poremećaje prehrane.
Postoji nekoliko načina pomoću kojih se osoba s ortoreksijom može izliječiti:
- Normalan način prehrane koji podrazumijeva slušanje vlastitog tijela i praktikovanje fleksibilnosti.
- Razvoj pravila za hranu koja nije niti dobra niti loša – osobe koje boluju od ortoreksije u glavi imaju pravila o “dobroj” hrani i o “lošoj” hrani pa je potrebno pomoći im stvoriti ravnotežu između jednog i drugog načina kako bi dobili osjećaj slobode.
- Zabavno iskustvo s hranom – potrebno je imati spontano iskustvo s jedenjem ili jedenje onoga što osoba želi, kada želi i ne samo zato što je ta hrana zdrava.
