Reklamirati se može sve, pa i bolesti. Farmaceutske firme sve češće preuveličavaju opasnosti raznih stanja kako bi povećali prodaju lijekova, upozoravaju naučnici sa konferencije o “trgovini bolestima” održane u Australiji.
Mali problemi poput dječje razdražljivosti prikazuju se kao ozbiljna bolest, a neugodne popratne pojave lijekova potiskuju se u drugi plan, smatraju naučnici. Na udaru se našla i američka kampanja koja je pokušala uvjeriti javnost da više od 43 posto žena pati od spolne disfunkcije za koju je, gle čuda, nedavno izmišljen lijek. Usput, već postoji i lijek protiv preuranjenog orgazma kod žena, iako još treba pronaći pacijentkinju koja pati od te “bolesti”. Na ljekarima i njihovoj etici je da razlikuju besmislenu patnju koju treba umanjiti dostupnim metodama.
Primjer, davati lijekove ožalošćenima prije sahrane je kontraproduktivno. Lijekovi pomažu kod fizioloških poremećaja, no kod psiholoških samo fiksiraju problem, kao kad se protiv stresa borite uzimanjem sredstava za smirenje. U nekim zemljama farmaceutska je industrija sa svojim kampanjama uspjela prodrijeti čak i u škole. Poremećaj pažnje s hiperaktivnošću dijagnostikuje se sve češće jer hiperaktivnu djecu ljekarima upućuju učitelji kojima je katkad jednostavno teško izaći na kraj s nemirnim učenicima koji ometaju časove. No jesu li ta djeca zaista bolesna?
