Gorušica je veoma omiljena u narodnoj medicini, u kojoj se i danas koristi često i u najrazličitijim oblicima. Još su stari Grci i Rimljani za začinjanje jela rabili pripravke slične našoj gorušici. U srednjem vijeku su se gorušicom liječile mišićne, živčane i reumatične tegobe.
DROGA:
SINAPIS NIGRAE SEMEN: Kao drogu koristimo zrele, osušene, crno smeđe sjemenke različite veličine. Nemaju miris, a ako ih zdrobimo i pomiješamo s vodom, mirišu na hlapivo ulje gorušice. Isprva uljast okus brzo se mijenja u kiselkast, a potom i oštar, ljut okus.
STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST: Gorušicu kultiviramo, ali je katkada pronalazimo i samoniklu. Teško je razlikujemo od drugih kultiviranih krstašica sa žutim cvjetovima.
VRSTE SLIČNA DJELOVANJA: Većina rodova porodice krstašica sadrži glukozinolate iz kojih nakon raspada glikozidne veze nastaju hlapiva ulja sa sumporom, vrlo osobita mirisa. Bijela gorušica (Sinapis alba L.) ima ružičaste do crvenkaste sjemenke (SINAPIS ALBAE SEMEN). Veće su od sjemenaka crne gorušice, zaobljenije i imaju sličan, iako ne tako izrazito ljut okus. Sjemenke bijele gorušice sadrže sinalbin (2,5%) iz kojeg nastaje nehlapivo p-hidroksibenzilno gorušičino ulje. Brojne druge rodove te porodice kao začine koristimo i u narodnoj medicini. Najpoznatiji su hren (Armoracia rusticana) s izrazito baktericidnim učinkom, potočarka (Nasturtium officinale), vrzina repica (Brassica napus), repa (Brassica rapa), rotkva (Raphanus sativus), riga (Eruca sativa) i brojne druge. I neke biljke koje s njom nisu u srodstvu sadrže hlapiva ulja sa sumporom. U tu skupinu pripada i dragoljub (Tropaeolum majus). U njegovoj domovini, u Peruu, starosjedioci ga uspješno koriste pri liječenju zagnojenih rana. Listove ili zelene plodove zbog ugodna mirisa i okusa koristimo kao dodatak zelenim salatama.
SASTAV I AKTIVNE TVARI : Sjemenke crne gorušice sadrže glikozid sinigrin (1,0-1,2%) iz kojeg dobivamo približno 0,7% alilnog hlapivog gorušičinog ulja. Crna i bijela gorušica sadrže puno masnoga ulja (30%), zbog kojeg se i uzgajaju, sluzi (18%) i bjelančevine.
DJELOVANJE I UPORABA: Kod unutarnje primjene, droga okrjepljuje rad želučanih i crijevnih žlijezda, osobito kod tegoba koje su posljedica nedovoljne prokrvljenosti sluznice. Pretjerane količine i preduga primjena dovode do nadraživanja i upala želuca i crijeva. Kod izlučivanja preko bubrega, hlapivo ulje djeluje diuretički. Prevelike količine nadražuju bubrege. Izvana je upotrebljavamo kod mišićnog i zglobnog reumatizma, upale živaca i kongestije pluća. I kod jakog bronhitisa, infekcija s povišenom temperaturom i upale pluća oblozi donose olakšanje i potiču rad dišnih organa i krvnih sudova. Snažno nadraživanje kože u kratkom vremenu dovodi do crvenila i osjećaja pečenja, ali istodobno i brzo ublažava bol.
PRIPRAVCI: Kod unutarnje primjene uzimamo 10-15 sjemenaka ili, na vršku noža, gorušičina brašna. Aktivne tvari potiču rad probavnih žlijezda, poboljšavaju probavu i apetit. Sjemenke upotrebljavamo za začinjanje kiselih krastavaca i izradu senfa.
KATAPLAZMA: Od gorušičina brašna spravljamo kašaste obloge (kataplazme). U početku brašno možemo pomiješati s mljevenim lanenim sjemenom ili ječmenim brašnom, kako bismo ublažili njezin učinak. Svježe mljeveno brašno prelijemo toplom vodom (do 40″C, inače uništavamo enzime), nanesemo na lanenu krpu i držimo na bolnim dijelovima, sve dok ne osjetimo pečenje. Potom ostatke dobro isperemo i jako crvenu, blago natečenu i osjetljivu kožu namažemo kremom ili puderom.
KUPELJI: U platnenu vrećicu stavljamo 100 g sjemenki mljevenih neposredno prije primjene i prelijemo litrom hladne vode. Držimo pokriveno 10 minuta, a nakon toga tekućinu cijedimo i dodajemo kupelji u kadi ili je koristimo za djelomične kupelji kod hladnih nogu.
GOTOVI PRIPRAVCI: Obloge od gorušice možemo nabaviti u ljekarni.