Kako sve više i više ljudi izbacuje gluten iz prehrane, možda se pitate ima li kakve istine u toj najnovijoj nutricionističkoj modi…
Postoji li doista osjetljivost na gluten i je li ona sve češća? Odgovor je jednostavno – ne.
Tek jedan posto ljudi doista ima celijakiju – rijetki genetski poremećaj zbog kojeg su doista netolerantni na gluten – no nije zabilježen njihov porast. Drugim riječima, među stotinu ljudi, tek jedan možda ima celijakiju. Osim toga, u studiji objavljenoj prošlog mjeseca, rečeno je da je postotak ljudi s ovim poremećajem nepromijenjen od 2009. godine.
A što se tiče svih onih koji nemaju celijakiju ali kažu da su ‘osjetljivi’ na gluten, studija iz 2013. sa Sveučilišta Monash također kaže da ni to po svoj prilici nije istina.
Što se zapravo događa kad ljudi prestanu jesti gluten?
Alan Levinovitz, profesor na Sveučilištu James Madison koji je proučavao vezu između religije i hrane i autor knjige ‘Glutenska laž’, kaže da se zapravo radi o mješavini psihologije i promjene u ponašanju.
U knjizi Levinovitz razgovara s gastroenterologom Peterom Gibsonom, suautorom studije koja tvrdi da je osjetljivost na gluten najvjerojatnije laž.
Gibson kaže da je pravi razlog zašto se ljudi osjećaju bolje nakon što iz prehrane izbace gluten naprosto ta što su promijenili način prehrane.
‘Ti su ljudi odlučili iz prehrane izbaciti brzu hranu i jesti zdravije. Pročitali su nešto o ishrani bez glutena i pojačali unos voća i povrća i općenito se počeli bolje hraniti.’
Drugim riječima, iako se može činiti da vam je odustanak od glutena pomogao da smršavite, možda se radi o kombinaciji više drugih stvari.
‘Lako je okriviti gluten, no možda se samo radi o tome da ste počeli birati kvalitetnije namirnice. Međutim, ovakvo objašnjenje ljudi teško prihvaćaju i vrlo nerado propituju svoju dijagnozu koju su sami sebi postavili. Nitko ne želi priznati da je njegova zaluđenost bezgluteinskom prehranom čisto psihološke prirode’, kaže Levinovitz.
Osim toga, povezivanje prehrane s fizičkim simptomima je izuzetno teško. Studije su pokazale da je ljudima izuzetno teško prisjetiti se što su i kad jeli, kao i razabrati što je zdravo a što nije. Stoga je uvijek bolje kad se ljudi drže znanosti, umjesto da sami sebi postavljaju dijagnoze.
