Cikorija

Opis biljke: Vodopija, konjogriz ili divlji radič je višegodišnja zeljasta biljka, visoka 1,5 m. Ima trajni, valjkasti i vretenasti korijen izvana žućkasto-bijele boje, a iznutra bijele boje. Stabljika je uspravna, kruta, uglasta, u gornjem dijelu razgranata. Stabljika i listovi su pokriveni kratkim dlakama. Listovi su duguljasti do lancetasti, suženi u dršku, duboko režnjevito testerasto usječeni. Cijela biljka, pogotovo mlada ima mliječnog soka. Listovi su grubo nazubljeni i podsjećaju na maslačak. U pazuhu listova ili na vrhu grana razvijaju se pojedinačno po cijeloj biljci cvjetne glavice svijetloplave boje. Cvjetovi su svijetloplavi, vrlo lijepi i upadljivi, sakupljeni z glavice koje izbijaju pojedinačno na stabljici ili na granama. Cvjeta obilno preko cijelog ljeta. Raste svuda kao korov, najviše pored staza i putova, po pašnjacima i livadama, po obodima šuma i drugdje.

Stanište: Ponegdje se gaji radi korijena od koga se spravlja surogat kafe (cigura). Ponegdje se zapuštena mjesta izjutra plave od iscvjetale vodopije. Cijela biljka je gorka i vrlo čvrsta tako da se teško kida i čupa. Vadi se u jesen, očisti od zemlje i nadzemnih dijelova, isjeca po dužini, naniže na konac i sušiti u hladu na promajnom mjestu. Zbog dugog korijena dobro podnosi sušu. Razmnožava se sjemenom. Nalazi se svuda u prirodi. Može se naći na pustim zemljištima, uz rubove putova, na livadama posebno na sušnim zemljištima. Uzgaja se i kao kulturna biljka.

Ljekoviti dio biljke: Ljekovit je korijen, koji je valjkasto-vretenast, čvrst, spolja tamne boje, a iznutra bijeli. Korijen (Cichorii radix) se kopa u jesen kad je najdeblji i ima najviše ljekovitih sastojaka i inulina (rezervna hrana). Rjeđe se koristi nadzemna biljka brana u cvatu.

Ljekovito djelovanje: Za lijek koriste se korijen, cvjetovi i listovi. Od druge polovine marta do kraja maja kopa se korijen, a listovi i cvjetovi za vrijeme cvatnje. Ljekovito djelovanje: konjogriz ili divlji radič čisti i jača želudac, popravlja probavu, odvaja prekomjernu žuč, čisti jetru, bubrege i slezenu, liječi žuticu i anemiju. Više se koristi u narodnoj nego u naučnoj medicini kao neotrovna gorka droga za liječenje organa za varenje, prije svega, za pojačavanje apetita, za jačanje želuca, bolje varenje hrane, za obilnije lučenje mokraće i žuči i dr. “Frankova cigura”, dodatak kafi i “sirotinjska ili ratna kafa” je ispržen i samljeven korijen oplemenjene vodopije sa krupnim mesnatim korijenom bogatim inulinom. Pošto je inulin polisaharid koji hidrolizom daje samo levulozu (fruktozu ili voćni šećer), razumljivo je zašto kod nas u narodnoj medicini ciguru koriste dijabetičari. Ovo je sasvim opravdano, jer sve biljke iz familije glavočika (Compositae), a njih ima vrlo mnogo, umjesto škroba kao rezervnu hranu imaju inulin. Prema tome, osobe oboljele od šećerne bolesti mogu koristiti sve biljke iz te porodice kao dijetalnu hranu.