Nauka je potvrdila ljekovito djelovanje metvice od koje su još “stari” Grci i Kinezi pravili osvježavajuće obloge i koristili ih za ublažavanje bolova.
Naučnici su proizveli sintetički proizvod istog kemijskog sastava kao i eterično ulje metvice. Sredstvo se pokazalo vrlo dobrim lijekom protiv bolova kad se primjeni direktno na koži. Posebno može biti korisno onima koji pate od kroničnih bolova uslijed artritisa i bolesti koje štetno djeluju na završetke živaca. Njegovo rashlađujuće djelovanje izvrsno djeluje čak i kod dugotrajnih bolnih stanja kad je živčani sistem postao već toliko osjetljiv da i najblaži dodir predstavlja izvor bola.
Drevni iscjelitelji u staroj Kini rane su liječili uljem od metvice koje sadrži sastojke koji djeluju protivupalno i rashlađujuće te na taj način smanjuju bol kad se primijene na koži…
Lišće nane ima jak i karakterističan miris, pomalo poput balzama. Ukus mu je ugodan, oštro-aromatičan, isprva zagrijava a zatim hladi. Češljasta nana ima vrlo aromatičan miris, a ukus joj je, kao i zelenoj, nalik na ukus kima, lagano ljut i ponekad travnat, nimalo rashlađujući. Eterično ulje obe vrste sadrži mentol i menton. Lišće sadrži i tanin. Sadržaj eteričnog ulja iznosi oko 2,5 posto. U srednjoeuropskoj kuhinji nana ne igra veliku ulogu. U Engleskoj i SAD njome se začinjavaju voćni kokteli i sokovi, voćne salate, grašak i mrkva, čaj i kakao. Najpoznatija upotreba je za čuveni anglosaksonski mint-sos koji se služi uz ovčetinu i teletinu, uz paštete, želee i jela od riba. Kod nas se upotrebljava za začinjavanje pasulja. Ulje nane služi za aromatiziranje likera, slatkiša, zubnih pasta i lijekova. Za slične svrhe upotrebljava se i esencija nane (ulje u alkoholnom rastvoru). Zbog prijatnog i osvježavajućeg ukusa, nana se upotrebljava za čaj, u čajnim mješavinama ili samostalno.
