Prije nego što je pivo počelo da se proizvodi industrijski, postojale su različite, domaće varijante ovog fermentisanog napitka.
U pravoslavnim manastirima, na primjer, pripreman je tako što se, pored žitarica, dodavao i med. Tako je ovaj napitak predstavljao izvanrednu energetsku dopunu oskudne ishrane u vrijeme posta. Po jednoj od manastirskih receptura, napitak tamne boje monasi pripremaju u sudu zapremine dvadesetak litara, u koji se sipa osamnaest litara vode, 300 grama proprženog ječma i 20 grama hmelja. Od momenta ključanja, kuha se 60 minuta. Zatim se u tečnost spusti zavezana platnena vrećica u kojoj je šaka kukuruznog brašna i još sat nastavi kuhanje.
Prohlađena tečnost se procijedi kroz rijetku lanenu tkaninu, uspe pola litre meda i miješa dok se ne rastopi. U mlakoj masi se rastvori i 20 grama kvasca, a potom se ostavi na toplom. Po završetku fermentacije opet se procijedi i razlijeva u boce, koje treba hermetički zatvoriti. Poslije dva-tri dana napitak se može koristiti, najbolje rashlađen.