Pirevina ili pirika trajna je biljka iz velike porodice trava. Srodnik je pšenice, u stvari je korijen što se teško iskorjenjuje. Širi se podzemnim, puzavim mrežama. Nadzemni je dio visok do 1 metra. Listovi su zelene do plavo-zelene boje, veoma dugački i uski, s kratkim dlačicama i plosnati. Cvjetovi su smješteni u dugačkim dvorednim klasovima. Podanak ima ugodan miris i slatkast okus, a pun je hranjivih tvari, masti, vitamina i bjelančevina. bere se u ranu jesen ili rano proljeće, suši se i pripremi u obliku čaja, ali se može i pržiti te koristiti kao nadomjestak za kafu, i mljeti u brašno.
Raste na vlažnim livadama, u jarkovima, uz vode, na prisojnim brežuljcima i stijenama.
Ponajbolje ga je sabirati pri proljetnoj obradi zemljišta. Nakon što se iskopa, opere se i očisti od korjenčića dok ne postane lomljiv. Drugi naziv ove biljke je pirika, pirovina, puzava pirika, vornica.
Pirevina biljka
Pirevina se upotrebljava za liječenje jetre i kod teškoća sa žuči kao i kod žutice. Također se primjenjuje kod bolova u bubrezima, kod svih vrsta kamenaca, kod infekcija mokraćnih kanala, kod bolesti pluća i plućne tuberkuloze, sa dosta meda.
Pirevina pojačava izlučivanje mokraće, pa se koristi u liječenju upale mokraćnih puteva, izbacivanja sitnih kamenčića iz bubrega i olakšava rad srca. U narodnoj medici je poznata kao lijek za giht i reumu. Od ekstrakta pirevine prave se dijetetski proizvodi koji pomažu kod nekih lakših oblika dijabetesa.
Čaj od pirevine
Supenu kašiku čaja preliti sa 2 dcl hladne vode, pa poklopljeno zagrijavati do ključanja te ostaviti da stoji 30 min, pa procijediti.
Piti tri puta dnevno prije jela po 2 dcl nezaslađenog čaja.
Pirevina kao lijek
4 supene kašike isitnjenog rizoma stavi se u 2 litra bijelog vina, kratko prokuha i ostavi pola sata, nakon čega se procijedi i nalije u boce. Uzimaju se 2-3 male čašice dnevno kod navedenih oboljenja, ali pod uslovom da ne postoji povišena tjelesna temperatura
