Seksualne smetnje pripadaju psihosocijalnim poremećajima i najčešći su njihov oblik koji se javlja u kliničkoj praksi. Etiologija poremećaja je različita i složena, a nasljedni faktori također igraju ulogu. Fetalni androgeni (muški spolni hormoni fetusa) pripremaju mozak za kasniju seksualnu aktivnost. Ukoliko je ovaj proces poremećen, ne mora značiti da ce biti štetan, no stvara predispoziciju za razvoj osjetljivije osobe, podložnije kasnijim štetnim utjecajima okoline tijekom psiho seksualnog razvoja. Važni su i stavovi roditelja prema seksualnosti, kao i emocionalni odnosi unutar obitelji. Dijete koje se suočava s roditeljskom odbojnošću prema seksualnosti ili zabranjivanjem, te raste uz emocionalnu distanciranost, odbacivanje, neprijateljstvo ili okrutnost imaju veliku vjerojatnost razvijanja seksualne neprilagođenosti.
Klinička slika/Dijagnoza
Seksualne smetnje znače smetnje u ciklusu seksualnog odgovora ili bolove povezane sa seksualnim uzbuđenjem ili snošajem. Seksualne smetnje mogu biti primarne, što znaci da nikada nije bilo odgovarajuće aktivnosti zbog intrapsihickih konflikata ili stečene, nakon razdoblja normalnog funkcioniranja. Mogu također biti generalizirane ili ograničene s obzirom na okolnosti ili partnera, te totalne ili parcijalne.
Kod većine bolesnika javlja se tjeskobnost, krivnja, sram, frustriranost, a mogu se javiti i psihosomatski simptomi. Faktori koji mogu utjecati na pojavu poremećaja su psihološki čimbenici, situacijski čimbenici, te tjelesni čimbenici. Psihološki čimbenici uključuju bilo koje negativne emocije koje su usmjerene prema partneru ili seksualnosti, odnosno intimnosti, ili rezultat svakodnevnog života (srdžba, bijes, strah, depresija, stres itd.).
Situacijski čimbenici odnose se na neslaganje u braku, te negativne emocije povezane s mjestom, vremenom, ili određenim partnerom.
Tjelesni čimbenici uključuju bilo koje tjelesne poremećaje, no oni su najčešće praćeni i psihološkim što dodatno komplicira situaciju.
Poremećaj sa smanjenjem seksualne želje uključuje poremećaj u kojem se želja za seksualnom aktivnošću smanjuje ili je popuno odsutna što uzrokuje smetnje i poremećaj međuljudskih odnosa. Poremećaj može biti primarni, obično povezan s traumatskim doživljajem u djetinjstvu, ne funkcionirajućom obitelji, sniženom razinom androgena (muški spolni hormoni) ili stečeni, uzrokovan dosadom, nezadovoljstvom, nesretnošću u vezi, alkoholizmom, ovisnošću ili manjkom hormona. Može biti i generalizirani ili situacijski, specifičan prema partneru.
Poremećaj sa seksualnom averzijom se odnosi na stalno ili ponavljajuće odbijanje svih seksualnih kontakata s partnerom što uzrokuje značajne teškoće u međuljudskim odnosima.
Seksualne smetnje zbog tjelesnog poremećaja uzrokovane su fiziološkim učinkom nekog tjelesnog poremećaja što rezultira osobnim i međuljudskim poteškoćama. Ova seksualna smetnja obično je generalizirana (nije vezana uz određenog partnera) i može se dijagnosticirati anamnezom, pregledom i laboratorijskim nalazima. No vrlo cesto se uz ovakav poremećaj nadograđuje i psihološki faktor. Npr. dijabetes može uzrokovati poremećaj erekcije kod muškarca, no uz to se mogu pojaviti i psihološki faktori koji ce dodatno otežati problem.
Poremećaji orgazma u muškarca znače stalno ili ponavljajuće odgađanje orgazma unatoč normalnoj seksualnoj uzbuđenosti.
Liječenje
Liječenje je usmjereno na uklanjanje ili ublažavanje uzroka, a ovisno o uzroku ponekad je potrebno i korištenje lijekova (nedostatak hormona). Uz to se mogu primijeniti i psihoterapija, te bračna terapija.
