Bamije su u naše krajeve došle s Orijenta. Pradomovina im je Abisinija i istočna Indija. O bamijama možemo više govoriti kao o orijentalnoj delikatesnoj poslastici nego namirnici za svakodnevnu ishranu. Bez obzira na botaničke karakteristike, bamije i nisu povrće u uobičajenom smislu. To je vrsta hibiskusa, trajni drvenasti grm, koji raste i do metar visine s dlanastim nazubljenim listovima.
Veliki svijetložuti cvjetovi poslije kratkog cvjetanja razvijaju svijetlozelenu do žutozelenu šestostranu mahunu, sličnu feferoni, ispunjenu mekanim bijelim sjemenkama koje kuhanjem postaju mliječne. Po karakteristikama bamije su više voće nego povrće, a po plodovima slične su mahunarkama.
Ova zahvalna i korisna biljka uzgaja se uglavnom kao povrće. Za jelo se beru nedozreli plodovi koji su, pripremljeni poput mahuna, vrlo omiljena, zdrava i ukusna hrana. U plodovima svježih bamija ima svega 140 KJ ili 33 kcal, pa su stoga izvrsno jelo za redukcijsku dijetu.
Pomalo oporog ukusa, vrlo su blage i lako svarljive. Dozrele i osušene sjemenke, pržene i mljevene, mogu poslužiti kao dodatak za kafu. Ostali dijelovi biljke (listovi i stabljika) sadrže mnogo sluzi, pa se u narodnoj medicini često koriste u ljekovite svrhe.
