Organska, zelena, ugljenično-neutralna, sviježa, lokalna, prirodna sve su to riječi kojom se opisuje hrana koja je postala ogroman hit u zapadnim dijelovima svijeta, ali i vrlo unosna industrija.
Ukoliko je kupujete i mislite da time radite bolje za svoje zdravlje i samu planetu, razmislite ponovo, upozoravaju stručnjaci iz Nju Sajentista. Naime, oni navode dokazane činjenice koje organsku hranu prikazuju u veoma drugačijem svetlu.
Kupovine lokalne hrane smanjuje “otisak ugljenika” (emisija ugljen dioksida i ostalih komponenti baziranih na ugljeniku)
Pojam ugljenični otisak, ili još poznatiji po svom engleskom nazivu carbon footprint, mjera je za ukupnu količinu gasova staklene bašte, čiju emisiju neka osoba, kompanija, događaj ili proizvod uzrokuju, direktno ili indirektno. Iako proizvođači i distributeri organske hrane popularišu ideju kako kupovina hrane kod lokalnih trgovaca ostavlja mali ugljenični otisak, realnost je ta da se količina gasova staklene bašte, koju proizvode grijani staklenici za hranu nije ništa bolja od ugljeničnog otiska koji ostavljaju avioni koji lete širom svijeta.
Organska hrana je zdravija
Iako postoji 30 posto manja vjerovatnoća da je zagađena pesticidima nego neorganska hrana, organska hrana ipak sadrži hemikalije, potvrdili su američki naučnici sa Univerziteta Stenford koji su proučili zaključke 237 prethodnihh studija. Uprkos uvreženom mišljenju da je organska hrana zdravija od neorganski uzgojene, naučnici tvrde da za to nema dokaza. Ni povrće ni voće kao ni meso iz organskog uzgoja nije bogatije vitaminima i hranjivim materijama od neorganske hrane.
Naučnici su takođe otkrili da organski uzgojena hrana sadrži više azota, ali tvrde da je to najverovatnije posljedica drukgačijeg đubriva i stepena zrelosti voća i povrća. Osim toga, organsko mlijeko i piletina sadrže više omega-3 masnih kiselina, ali to je potvrdilo tek mali broj studija, pa ne možemo sa sigurnošću da tvrdimo da je ono zdravije od neorganskog, istakli su.
“Ljudi bi trebalo da jedu više voća i povrća bez obzira na to kako je uzgojeno”, objasnila je autorka istraživanja Kristal Smit-Spangler. Ovo istraživanje izazvalo je niz kritika američkog udruženja Soil, inače promotora organske hrane, koji tvrde kako kod hrane neorganskog porekla, naročito piletine postoji tri puta veći rizik od bakterija otpornih na antibiotike nego kod organski uzgojene hrane.
Organske farme su dobre za bioraznolikost
Čim vide da na nečemu piše “organsko”, ljudi pogrešno pretpostavljaju da je reč o proizvodima bez pesticida, a samim tim i sinonimom za nešto zdravo. Činjenica je da je zbog nedostatka hemijskog inženjerstva, uobičajenih postupaka uzgoja kao i korišćenja pesticida za odbijanje parazita, u organskoj su proizvodnji potrebne veće količine zemlje kako bi se ostvarivao dovoljan urod i prihodi.
Zagovornici organske hrane tvrde da to stvara veću biološku raznolikost. Ali, sve se češće događa da organski uzgoj ugrožava prirodu. Na primer, u tropskim krajevima velike bio-farme su počele da zadiru u područje prašuma, što sve češće rezultira njihovom sečom.
Mi se sa ovim istraživanjem i nismo baš složili, šta Vi mislite o njemu, podijelite sa nama u komentarima…
