Disanje praćeno hrkanjem

Hrkanje se javlja u dubokom snu u mnogih zdravih osoba. Manje je poznato da iznenadno hrkanje osobe, koja je do tada imala “bezvučan san”, može biti znak bolesti.

Hrkanje nastaje zbog toga što za vrijeme sna omlohave mišići usne šupljine i ždrijela. Veoma je važan tanki mišićni rub nepčanih lukova koji titra – kada uz njega prolazi struja zraka prilikom disanja – “poput nezategnutoga jedra na vjetru”. Što je san dublji, hrkanje je jače.

U dubokom snu ili dubokom gubitku svijesti (koma), jezik pada prema stražnjem zidu ždrijela, sužava prostor i struja zraka postaje brža. No, jačina i kvalitet zvuka prilikom hrkanja ne ovise samo o brzini strujanja zraka nego i o napetosti mišića nepca i položaja jezika. Iako se hrkanje najčešće javlja u položaju na leđima, “pravi hrkač” hrče u svim položajima tijela, čak i onda kada diše samo na nos.

Disanje i hrkanje

Hrkanje se čuje kao fućkanje, piljenje, stenjanje. Zdvojni slušaoci uspoređuju te zvukove s radom buldoždera, parne lokomotive, pneumatskoga čekića. Prve bračne razmirice često su posljedica hrkanja jednoga bračnog partnera (to ne mora biti uvijek suprug). U nekim zemljama hrkanje je dovoljan razlog za rastavu braka. Nada da će hrkanje s vremenom postati slabije, ili će čak prestati, nema nikakvu osnovu. Naprotiv, pod starost se pojačava. Gubitak potkožnoga tkiva uzrokuje mlohavost lica, a smanjuje se i napetost mišića nepca.

Ljudi se vrlo rijetko obraćaju liječniku zbog hrkanja jer znaju da je medicina nemoćna da ga spriječi.

Hrkanje i nije problem hrkača. Nije problem u tome što milijuni ljudi hrču, nego što milijuni ljudi zbog hrkanja ne mogu spavati. Zato je s pravom rečeno: “Hrkanje je bolest slušača”.

Hrkanje se može iznenada pojaviti u onih osoba kod kojih se iznenada pojavila smetnja u prolazu zraka kroz nos. Uzrok je upala nosne sluznice, koja otekne tako jako da potpuno zatvori prolaz zraka kroz nos. To se može vidjeti i u male djece koja zbog zatvorenoga nosa dišu na usta i hrču, uzrok mogu biti i nosni polipi, ili tzv. adenoidne vegetacije, zatim strana tijela u nosu. Hrkanje nastaje i zbog paralize mekoga nepca. Svojevremeno je najčešći uzrok takve paralize bila difterija.

I promjene u usnoj šupljini mogu uzrokovati smetnje, najčešće su to povećane mandule, nakupine gnoja u ždrijelu (apscesi). Ne postoji lijek kojim se hrkanje može spriječiti. Prije nekoliko stotina godina pokušavali su pronaći efikasno sredstvo kojim bi se ublažilo ili spriječilo hrkanje. Patentirane su sprave i aparati, ali nijedna aparatura nije se mogla šire primijeniti.

Danas su konstruirani elektronski aparati koji prenose električni impuls na tijelo hrkača. Električni udar nije toliko jak da bi ga probudio, ali je dovoljno snažan da hrkanje neko vrijeme prestane. Jedini savjet koji je djelotvoran: spavajte u odvojenim prostorijama. Ako to nije moguće, budite zaljubljeni u svoga bračnog partnera. Tada se i najgrublje hrkanje može doživjeti kao “divna muzika”.