Uzročnici gnojnoga oboljenja kože često su zarazne klice kuglastoga oblika iz grupe tzv. koka, u kožu dolaze preko manjih rana, uboda, pa i kroz nevidljiva oštećenja kože, bakterije ulaze i u kanaliće kožnih žlijezda i izazivaju upalu…
Uzročnici gnojenja prenose se od bolesne osobe na zdravu. Isti uzročnik kod neke osobe može izazvati jačmenac na očnom kapku, kod druge “kukac” na prstu ili čir na koži, anginu ili drugo gnojno oboljenje.
Gnojne upale kože nisu samo problem pojedinaca nego cijele porodice. Mnogi su još i danas u teškoj zabludi kada smatraju da čirevi i druga gnojna oboljenja kože nastaju zbog “nečiste krvi”, za takve osobe čir na koži znak je da se krv “počela čistiti”.
Mali gnojni mjehurići nalaze se u najpovršinskijem sloju kože, najprije se javljaju sitni mjehurići ispunjeni bistrom tekućinom, koja se postepeno zamućuje i na kraju ognoji. Takve su promjene kod malih i velikih boginja, gljivičnih oboljenja, ekcema.
Veće gnojno žarište, vezano uz korijen dlake, naziva se čir (furunkul). Čir na koži kuglasto je izbočenje nad kojim je koža napeta, glatka, crvena i topla. Kada čir sazre, dolazi do spontanoga prodora gnoja. Naročitosu opasni čirevi na nosu i gornjoj usni, na tim mjestima ne smiju se tiskati jer bakterije vrlo lako prodiru limfnim putovima do moždanih opni i izazovu upalu (meningitis).
Veći čir koji se sve više širi u dubinu i širinu naziva se karbunkul i nastaje spajanjem više manjih čireva, prati ga visoka temperatura, tresavica i opće loše osjećanje, vrlo je čest na šiji. Više manjih čireva po tijelu, ili samo jedan veliki, zahtijevaju liječenje. Širenje se može spriječiti davanjem antibiotika, naročito penicilina, poslije je potrebna kirurška intervencija, otvaranja čira, kako bi se odstranio gnojni sadržaj.
Čirevi se češće javljaju u osoba koje imaju smanjenu otpornost kože ili smanjenu otpornost čitavoga organizma, naročito su im sklone osobe koje boluju od šećerne bolesti. Mnogi su bolesnici šećernu bolest otkrili samo zato što su se obratili liječniku zbog čireva na koži. Smanjenu otpornost tijela na gnojna oboljenja imaju i kronični alkoholičari, kronični bubrežni bolesnici, slabokrvne osobe.
Dođe li do gnojnoga oboljenja kože, valja se pridržavati slijedećih uputa:
– upotrijebljenu gazu i zavoje staviti u papirnatu vrećicu i odmah spaliti,
– poslije previjanja dobro oprati ruke u tekućoj vodi, sapunom ili posebnim deterdžentom koji uništava bakterije (cetavlon),
– ruke je najbolje obrisati u papirnati ručnik ili ubrus koji se poslije toga spaljuje, ili barem u vlastiti ručnik,
– kupa se pod tušem, a ne u kadi, preko koje se prenosi zaraza na druge osobe,
– posteljno rublje i ručnike valja obavezno kuhati ili prati na najvišoj temperaturi koju podnosi materijal.