Sa skoro 100 %-tnom sigurnošću možemo reći da su najraniji ljudi koji su uživali u grožđu bili već lovci-sakupljači, ljudi predcivilizacijske ere. Pretpostavlja se da je prvo grožđe raslo oko obala Crnog Mora od kuda se širilo prema jugu.
Prvi kultivari datiraju se prije oko 8000 godina, a prije 4000 godina Egipćani i Feničani raznijeli su ga narodima uzduž svojih trgovačkih ruta. Iako je suho grožđe nađeno u egipatskim i drugim predbiblijskim grobnicama širom srednje Azije i istočne Europe, na uzgoju grožđa i vinu mora se zahvaliti starim Grcima. Neskromnog panteona, i grožđu te soku grožđa nadijenuli su zaštitnika – Dioniza, da bi kasnije ne toliko čedan bio uveden i bog vina – Bahus. Vjeruje se da su prva vina nastajala u najmanju ruku nekontrolisano, pošto na visokim temperaturama sok grožđa vrlo brzo fermentira.
Takva vina bila su gusta, sirupasta i slatka – prava dionizijevska poslastica. Najčešće su ga razrjeđivali s vodom i miješali sa začinskim biljem, medom, a ponekad i sirom – i još uvijek smatrali dovoljno dobrim za piće.
Umjetnost prerađivanja grožđa preuzeli su, naravno, i Rimljani, ali nakon pada Carstva taj zanat spao je na samostane i poneke kršćanske redove, prije svega na francuske i njemačke cistercite.
Sok od grožđa – povlastica modernog svijeta
Masovno ispijanje soka od grožđa još je uvijek bilo nemoguće. Svjež sok začas bi postajao vino, sve dok negdje sredinom 19. vijeka nije uveden proces pasterizacije, a 1869. nefermentisani sok od grožđa postao samostalno piće. Ovo piće zajedno s industrijskom revolucijom začelo je moderno doba, donijelo je nešto što narodi vijekovima prije nisu ni sanjali da mogu imati. Grožđe je plod biljke botaničkog imena Vitis vinifera, a koja uspijeva u specifičnim klimatskim uslovima kontinentalne klime, a u tom pojasu se može naći širom zemaljske kugle. Iako prosječan konzument razlikuje dvije sorte – tzv. crno i bijelo grožđe, hibridizacijama u modernom dobu dobile su se mnoge nove sorte, tako da se danas u svijetu uzgaja između 40 i 50 vrsta. Univerzalna privlačnost grožđa i danas ne zaustavlja procese dobivanja novih boja i ukusa, kako voća tako i proizvedenih sokova i vina.
Čudotvorno sjeme
Grožđe je nenadmašan prirodni izvor antioksidanata i pri samom vrhu popisa hrane koja pomaže u prevenciji dvaju najčešćih bolesti – srca i krvnog sistema i raka. Od davnina se sok grožđa koristi kao izuzetni čistač jetre, a takođe pomaže izbacivanju urinske kiseline iz tijela. Za vrijeme berbe grožđa u određenim dijelovima Francuske, poznate po vrlo niskoj prevalenciji bolesti srca i krvnog sistema, ljudi konzumiraju velike količine soka grožđa.
Ipak, on uslijed kompleksnosti svog sastava nije jednostavan za varenje te u prevelikim količinama može izazvati grčeve. Osim materije koje potpomažu čišćenju organizma, grožđe je bogato i na kalijumu koji održava tjelesni sistem alkalnim i stimuliše povoljan rad srca i bubrega.
Vrlo malo namirnica se može pohvaliti činjenicom da im je sjemenka hranljivija od ploda u ljudskoj ishrani i suplementaciji. Sjeme grožđa poznat je sastojak modernih krema i drugih preparata kozmetičke i farmaceutske industrije. Snažni antioksidanti iz sjemenke grožđa pomažu u usporavanju procesa starenja (propadanje i obolijevanje tkiva) time što se kvalitetno bore sa slobodnim radikalima.
Istraživanja su dokazala kako ekstrakti sjemenke grožđa imaju i do 50 puta jaču antioksidativnu moć od vitamina C i E. Uz to, oni još imaju određena antiviralna i antikarcinogena svojstva. Kao i sjemenka, i kožica bobe grožđa ima svoje tajne adute u borbi za zdravlje. Resveratrol nalazi se u kožici u povišenim koncentracijama, a kojeg naš organizam uspješno metabolizuje u snažnu antikarcinogenu materiju koja inteligentno i selektivno uništava ćelije raka u ljudskom tijelu.
