Gubitak čula okusa

1
6063

hranaMnogi od nas uzimaju zdravo za gotovo da će, uzevši zalogaj hrane, biti u stanju da osjete i njen okus. Pa ipak, za bezbroj ljudi hrana ima bljutav, loš okus, ili ga uopće i nema. Činjenica je da je nesposobnost osjećanja okusa hrane jedan vrlo stvaran problem koji može da ima ozbiljne posljedice po zdravlje.

U procesu starenja, slabljenje čula okusa (a često i mirisa) prilično je čest slučaj, koji jelo čini obavezom koja je daleko od zadovoljstva. Proučavanja su pokazala da je starijim osobama teže nego mladima da identificiraju slatke, gorke ili slane okuse. Nitko pouzdano ne zna zbog čega do ovoga dolazi, ali ima jedna teorija koja glasi da se ćelije u nosu ne obnavljaju onako djelotvorno kada ostarimo. Šta god da je uzrok, tek, nesposobnost opažanja okusa jeste jedan od primarnih razloga što mnoge starije osobe ne prakticiraju ishranu bogatu namirnicama koje sadrže malo masnoće, uz mnogo voća i povrća, koja bi očuvala njihovu energiju i zdravlje. Veoma često, osobe kojima je oslabilo čulo okusa preskaču obroke ili se prejedaju pogrešnim vrstama namirnica.

Kada kažemo da je hrana ukusna, mi zapravo mislimo kako ona dobro miriše, stoga što su ta dva osjećaja vrlo tijesno povezana. Još uvijek veliku misteriju predstavlja činjenica da neki ljudi misle kako je neka hrana izuzetno ukusna, dok drugi ne mogu ni da je pogledaju. Znamo da zbog pogoršanog stanja, odnosno oštećenja ukusnih pupoljaka na jeziku, kada hrana prestaje da ima bilo kakav okus, jelo postaje samo obaveza. U stvari, ispitivanja su pokazala da neke gojazne osobe pate od nesposobnosti da u potpunosti osjete okus hrane, a rezultat toga je prejedanje u nadi da će sljedeći zalogaj biti upravo onaj koji će da zadovolji čulo okusa. Stručnjaci također sugerišu da, u nekim slučajevima, do gojaznosti može da dođe uslijed toga Što struktura nekih masti koje se nalaze u određenim namirnicama daje osjećaj slatkoće (sličan onome kod sladoleda), koji izgleda nadoknađuje izgubljeno osjećanje okusa i mirisa.

Također nam je poznato da određene otrovne supstance i hrana koja truli mogu da imaju odvratan okus, možda je to način na koji nas priroda štiti od toga da pojedemo nešto što može uistinu da nam naškodi.

Ono što je za nekoga otrov, može da bude poslastica za nekog drugog. Recimo, pripadnici određenih kultura vole da jedu nešto što pripadnici nekih drugih kultura podcjenjuju ili smatraju nejestivim, Što navodi na pomisao da se naš okus razvija još u djetinjstvu i uslovljen je njime. Upamtite, kada pomislimo da gubimo osjećaj za okus, možda zapravo gubimo osjećaj za miris. Ovo je naročito točno u slučajevima kada patimo od alergija ili nazeba koji blokiraju nosne kanale, ali to su, srećom, samo privremene krize.

Određene vrste medikamenata također mogu da utiču na promjenu okusa hrane, ili da joj ga čak sasvim oduzmu. Primjera radi, neki sasvim uobičajeni lijekovi kao što su tetraciklini, aspirini, steroidi i neka od sredstava za smirenje, utiču na ukusne pupoljke na jeziku. Srećom, prestankom korištenja ovih lijekova, čulo okusa se uglavnom vraća na normalu. Očigledno je, dakle, da treba da porazgovarate sa svojim ljekarom ukoliko uzimate neki lijek i imate problema sa čulom okusa, koliko da biste raščistili da li je to u vezi sa dotičnim lijekom ili je u pitanju neki drugi uzrok.

Razna oboljenja, od dijabetesa i Parkinsonove bolesti, do poremećaja u radu jetre i Alchajmerove bolesti, mogu da dovedu do promjena u čulima okusa i mirisa. Kao rezultat toga, osobe koje boluju od ovih bolesti sklone su preskakanju obroka, što samo dovodi do toga da im ionako izmučen organizam postaje sve slabiji.

Pripadnost određenom polu i genetsko nasljeđe također mogu da igraju ulogu u sposobnosti raspoznavanja okusa hrane, neke osobe imaju više ukusnih pupoljaka na vrhu jezika, što znači da možda u startu imaju istančaniji osjećaj za okus, pa im i ne predstavlja naročiti problem ako se malo od toga izgubi s godinama. Žene imaju tendenciju ka povećanom broju ukusnih pupoljaka u odnosu na muškarce, što navodi na pomisao da spolni hormoni, uključujući estrogen, imaju svoju ulogu u reguliranju opažanja okusa. Brojna ispitivanja su pokazala da opažanje okusa varira za vrijeme menstruacije i trudnoće, a neke žene ga djelomično izgube u menopauzi, ili otkriju da je hrana koja im je ranije prijala odjednom postala bezukusna.