Nazivi biljke

Familija: Solananceae
Narodni: Paprika
Latinski: Capsicum annuum
Ljekarski: Fructus capsici
Engleski: Capsicum
Njemački: Paprika
Talijanski: Peperone
Francuski: Le poivron

Nalazište:

Porijeklom je iz američkih tropskih zemalja, a kod nas se uzgaja kultivirana u vrtovima i plantažama, gdje su dobivene i slatke, mesnate vrste, koje nisu nimalo ljute

Opis:

To je jednogodišnja, oko % m visoka, slabo granata stabljika kopljastih, ponekad i zaobljenih, nenazubljenih listova na peteljkama iz čijih pazušaca izrastu 1-3 cvijeta, savinuta prema dolje. U zvonolikoj je čaški vjenčić od 5 bjeložućkastih latica, ponekad purpurnoljubičastih. Plod je boba s mnogo sjemenja, omotana sočnom mesnatom plodnom čahurom koja se jede, zelene je do žuto-zelene boje, a u jesen, s dozrijevanjem ploda, pocrveni. Miris i okus paprike su tipični. Okus je, već prema vrsti, ljut (feferoni) ili sladak (babure). Međuvrsta ima mnogo, u osnovi su slatke, ali se često među njima nađe i po koja veoma ljuta. Poznata je vrsta tzv. »paradajz-paprika«, prikladna za konzerviranje.

Sadrži:

Vrlo velike količine vitamina C, BI, B2 i provitamina A, tj. karotena, od kojega potječe crvena boja paprike, te dva karotenoida: kapsantin i kapsorubin, zatim nešto šećera, limunove i jabučne kiseline, nešto bjelančevina i masnog ulja, citrina, ksantofila, kriptoksantina i nekih aromatičnih tvari. Ljutina potječe od alkaloida kapsicina, koji na koži izaziva mjehure i plikove, a na sluznici jake upale. Njegova se ljutina osjeća još i u razrjeđenju 1:1,900.000. Nema veze ni s ljekovitošću ni sa hranjivošću. Što je paprika mesnatija i sočnija, to je bogatija vitaminima i drugim ljekovitim sastojcima, osobito ako je krupna, jedra i crvena, tj. zrela.

Bere se:

Cvate između lipnja i rujna, a dozrijeva od srpnja do jeseni. Premda je paprika prvenstveno začin, zbog velike količine C vitamina, kojega ima za 4-6 puta više nego limun i naranča, ona je, ako dodamo i ostale vitamine (A, BI, B2) i sastojke, vrlo ljekovita, ali samo njezine slatke, mesnate vrste. Ljuta paprika, naprotiv, stvara previše kiseline u želucu, a kao posljedica toga nastaju i čirevi, zatim vodene stolice, upale bubrega i mokraćnog mjehura, a draži i prostatu, koja reagira vrlo neugodno. Samo u homeopatskom obliku, ispravno dozirana, primjenjuje se kao lijek, i to iznutra kao tinktura, za poticanje apetita i probave.

Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:

Nedavna medicinska istraživanja utvrdila su da se paprikom izvrsno može liječiti alkoholizam i narkomanija. Zanimljivo je da su i u narodnoj medicini papriku upotrebljavali za liječenje delirijuma kod alkoholičara. Izvana se ljuta paprika upotrebljava u obliku ekstrakta, linimenta ili flastera protiv reume, neuralgije i lumbaga, a prilično često kod upale porebrice, i to mazanjem ili utrljavanjem u kožu, kako bi se stvorila hiperernija, tj. bolje prokrvljenje tkiva, što pomaže ozdravljenju. Kod kožnih bolesti i ispadanja kose maže se koža odvarom.

Paziti na oči! Slatku papriku treba što više primjenjivati za tzv. »unutarnju« upotrebu, jer zbog sadržaja B-vitamina djeluje u smislu antireumatičnih lijekova, protiv upala živaca, kljenuti, a za poboljšanje vida zbog sadržaja karotena. Skorbut, paradentozu, aftozne gingivitide i slično sprečava visoki sadržaj C-vitamina. Dakako, riječ je o sl at koj paprici kao hrani koju treba za te svrhe uživati prijesnu. Dodavši tome i sadržaj ostalih tijelu korisnih tvari i mineralnih soli, ona je veoma korisna za prehranu, a u preventivnom, pa i u kurativnom smislu kao lijek koji, uz ostalo, sprečava konsekutivne promjene metabolizma.