Nazivi biljke

Familija: Rosaccac
Narodni: Šljiva bistrica
Latinski: Prunus Domestica
Ljekarski: Nije u farmakopeji
Engleski: Common plum
Njemački: Zwetsche
Talijanski: Prugno
Francuski: La prune bleue

Nalazište:

domaći vrtovi. Porijeklo iz Perzije, Kavkaza i Armenije.

Opis:

To je voćka 3—10 m visokog stabla, iz čijih trnovitih grana izbijaju ovalni, na rubu nazubljeni, ponekad naborani, ponekad na naličju mekodlakavi listovi i po dva bijela cvijeta na kratkim peteljkama prošlogodišnjih izdanaka. Plodovi su duguljasti, modre do modroljubičastocrvenkaste boje. Usred ploda uzdužno je položena po jedna velika, spljoštena, obostrano zašiljena hrapava koštica sa sjemenkom u nutrini. Plod je sladak, ukusan i sočan.

Sadrži:

u plodovima ima ugljikohidrata, bjelančevina, masti, škraba, pektina, 44% šećera, mnogo mineralnih tvari i niz voćnih kiselina, od kojih 2% samo jabučne, zatim vitamina C i B, a u sjemenu oko 45% masnog ulja, nešto benzoeve kiseline i amigdalozida

Bere se:

Cvate od travnja do svibnja. Plod dozrijeva od rujna o istopada. Lišće se bere od svibnja do kolovoza, smoto curi iz kore stabla, od svibnja do srpnja, a zreli plodovi u jesen.

Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:

Šljive nije dobro šećeriti, a za lijek su najbolje vrste s najmanje šećera. Ako se šljive uzimaju kao lijek, jedu se uvijek natašte, odnosno prije obroka, nikada poslije jela, npr. kao kompot, a pogotovo ne zašećeren. Što su šljive slade, ili ako se zašećere, djelovanje im je slabije ili nikakvo. U svrhu liječenja iz njih treba odstraniti šećer i kiseline. To se postiže tako da se 10—20 šljiva za jedan obrok s jedne strane uzdužno zareže nožem, prelije s dosta hladne vode, Ostavi U njoj kisnuti u toku noći, a ujutro se ta voda baci i na šljive nalije vruća, nipošto hladna voda, i stavi kuhati 3 sata, s tim da se voda svaki sat mijenja. Tako pripremljene šljive jedu se vruće.

Dobro je šljive u nekoj posudi kuhati uz neprestano miješanje drvenom žlicom tako dugo dok se meso ne počne odvajati od koštica, tvoreći mekanu kašu. Ne sa šećerom! U slučajevima umorne i bolesne jetre, koja ne može više odstranjivati otrove iz crijeva, takva kaša čisti krv i tjelesne sokove, olakšava i teža stanja, otklanja gađenje prema jelima, potiče apetit, idealno regulira probavu i omekšava stolicu pa se crijeva lakše ispražnjuju, a odstranjuje neugodan vonj.

Kao dijeta šljive se preporučuju kod bolesti bubrega, gihta i reume. Protiv tvrde stolice dobro je 5—10 suhih šljiva narezati po dužini s jedne strane, namočene u vodi ostaviti cijelu noe a uju.ro vodu toci,i i Šljive natašte pojesti. U slučaju jako tvrde stolice dobro je ujutro natašte uzeti žlice gustog pekmeza od šljiva izmiješanog s prahom krkavine (Rhamnus frangula) ili od podanka slatke paprati (Polypodium vulgare) – koliko stane na vršak noža.

U tu svrhu može se i 70 g korijena stlatke paprati s istom količinom korijena sladića (Glycyrrlnza glabra) kuhati tako dugo dok se ne pokuha na 2 l, procijediti i u tome kuhati i 2 kg šljiva i 1 kg šećera da se dobije tekuća kaša. Te kaše uzima se 2—3 puta dnevno po 1 velika žlica. Juha od šljiva ubrzava oporavak i poslije najtežih bolesti. Veoma je zdravo jesti sirove šljive (sa drva), ali ne previše, jer su sirove teže probavljive pa od veće količine nastaje prijevremeno bakterijalno vrenje uz stvaranje plinova i škodljivih kiselina, što izaziva grčeve želuca i crijeva s jakim proljevom.

Komljenjem šljiva do potpunog vrenja, kuhanjem i destilacijom dobije se rakija šljivovica. Ona u maloj količini potiče probavu, grije periferiju, jer proširuje krvne žilice (kapilare). U nuždi se njome čiste, peru i dezinficiraju rane. Šalica vrućega biljnog čaja s 1—2 žličice šljivovice zaštićuje od gripe, prehlade, hunjavice, upale grla i glavobolje koja je posljedica slabe cirkulacije krvi.

Od šljiva se može praviti i vino, kao i od ostalog voća. Šljive i svježe i osušene, kao juha, pekmez i kompot, vino i rakija, osim spomenutog liječe i hemoroide, otečenu jetru, melankoliju, nesanicu, pomažu odstranjenje kamenaca, izliječen je nekih osipa i rana. U primjeni šljiva radi liječenja valja ustrajati sve do izliječenja.

Svježe otrgani listovi šljive kuhani u vinu služe za grgljanje kod angine i upale grla. Drži li se to dulje u ustima, jača zubno meso (gingivu), a kao oblog liječi stare, teško zacjeljive rane i suši kraste. Smola što curi iz šljivinog stabla, rastopljena u vinu, pije se protiv kamenaca. Kuha li se smola s lišćem u octu, liječi kraste koje tim uvarkom treba oblagati još neko vrijeme nakon što nestanu. Od 100 kg sirovih dobije se 5 kg suhih šljiva.