Brđanka je kao ljekovita biljka bila poznata i našim precima. Brzo je zahvaljujući svojoj djelotvornosti zauzela važno mjesto među starijim ljekovitim biljkama. Danas možemo reći da je jedna od najpoznatijih i najčešće korištenih biljaka u narodnoj medicini. Kod njezine uporabe nerijetko dolazi do nepravilnosti, osobito kod unutarnje primjene, prije koje se korisnik treba upoznali s upozorenjima.
DROGA: Sakupljamo cvjetove, kojima odstranjujemo pricvjetne listove glavice. Katkad ubiremo i sušimo cijele glavice. Dobro osušenu drogu čuvamo u zatvorenim posudama. Ima snažan, aromatičan miris i aromatičan ljut okus. Danas se brđanka još ubire u prirodnim staništima iako je u mnogim zemljama zaštićena.
U nekim se krajevima koristi podanak (ARNICAE RHIZOMA) ili cijela biljka (bez korijena) u cvatu (ARNICAE HERBA).
STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST: Ponegdje još raste na kiselim livadama, sjenokošama, planinskim tratinama, od nizina do visokog gorskog pojasa. U nižim predjelima postaje osobito rijetkom, više zbog intenzivnog gospodarenja nego zbog ubiranja.
SRODNE VRSTE: Brđanku je teško kultivirati, a za drogu se ubiru velike količine cvjetova, pa njezino mjesto pomalo preuzima američka livadna brđanka (Arnica chamissonis Less.), koja se na poljima uzgaja za potrebe farmaceutske industrije.
SASTOJCI I AKTIVNE TVARI: Sastojci brđanke vrlo su dobro istraženi, a uporaba se većinom temelji na dugogodišnjim opažanjima u narodnoj medicini i medicinskim pokusima. Žućkasto-crveno, gusto eterično ulje (0,2-0,3%) sastoji se od monoterpena i seskviterpena, npr. timol, timoleter, felandren, mircen, humulen, kadinen, kariofilen i brojni drugi. Za djelovanje brđanke najvažniji su seskviterpenski laktoni kelenalin, arnifolin i drugi. U cvjetovima se nalazi mnogo flavonskih i flavonolnih glikozida, a usto još i triterpenski alkohol arnidol i faradiol, karotenoidi, fenilkarboksilne kiseline, kumarini, poliacetileni i pirolizidinski alkaloidi.
DJELOVANJE I UPORABA: Brđanka uglavnom ima vanjsku primjenu. Posljednjih se godina najjače djelovanje pripisuje kelenalinu i njegovim derivatima, koji djeluju snažno antiflogistički (protuupalno) i antiseptički. Istodobno zbog analeptičnog učinka potiču rad dišnih organa, srca i krvotoka. U djelovanju ih podržavaju i flavoni. Zbog takva djelovanja brđanku koristimo kod rana od udaraca, kontuzija, uganuća, iščašenja i ostalih posljedica ozljeda i nesreća. U narodnoj medicini najčešći je odabir pri površinskim upalama vena i kod tromboza, reumatskih tegoba, bolesti mišića i zglobova, uboda insekata i upala sluznica, osobito usta i ždrijela. Brđanka se iznutra koristi u obliku gotovih pripravaka, npr. kao tonik za srce i krvotok. Unutarnja primjena kod bolesti želuca, koja je poznata u narodnoj medicini, danas je sporna i izrazito nepreporučljiva. Kelenalinski derivati u većim količinama djeluju toksično na srce i uzrokuju alergije. I kod vanjske primjene moguć je nastanak alergija. Kod prvih znakova crvenila i kožnih osipa prestajemo s liječenjem i više ne koristimo brđanku. U pokusima na životinjama dokazana je stimulacija imunološkog sustava i citotoksično te antitumorno djelovanje, koje je djelomično povezano s kelenalinom i njegovim derivatima. Poboljšanje imuniteta vjerojatno uzrokuju polisaharidi. Aktivne tvari američke brđanke slične su tvarima obične brđanke, pa se tako i u djelovanju bitno ne razlikuju.
UPORABA U VETERINI: Razrijeđena tinktura koristi se za čišćenje rana i kod rana koje ne zacjeljuju. Kod upale zglobova pripremaju se oblozi. Dodavanjem suhih zelenih dijelova biljke u stočnu hranu sprječava se nastanak kolika.
NEŽELJENA DJELOVANJA: Pri duljoj uporabi brđanke na oštećenoj koži (rane, otvorene rane koje ne zacjeljuju) lako dolazi do kožnih oštećenja s mjehurićima ili nastanka ekcema. I kod većih koncentracija poprilično često dolazi do toksičnih i alergijskih kožnih reakcija. Najčešće su kod bolesnika koji su alergični na ostale glavočike, npr. kamilicu, neven ili stolisnik.
TINKTURA: Kupuje se u ljekarni ili je priređujemo sami. Pet g suhih cvjetova brđanke prelijemo sa 100 ml 70 postotnog alkohola. Ostavimo da se namače 2-3 tjedna, a u međuvremenu posudu više puta protresemo, potom ocijedimo tekućinu i po mogućnosti je čuvamo u tamnim staklenkama. Tinktura se može koristiti dulje vrijeme. Jednako tako, možemo je pripremiti s domaćom rakijom. Uvijek je koristimo samo razrijeđenu. Za grgljanje uzimamo jednu jušnu žlicu tinkture na 250 ml vode, za obloge jednaku količinu tinkture na pola litre vode.
ULJE ZA MASAŽU: Možemo ga prirediti sami, tako da jedan dio suhe droge prelijemo sa pet dijelova kvalitetnog ulja (maslinovo, suncokretovo). Takvo ulje koristimo za masaže kod bolesti mišića i zglobova.
HOMEOPATSKI PRIPRAVCI: U homeopatiji se za vanjsku primjenu kod rana, modrica i upale vena koristi cijela cvatuća biljka. Iznutra se koriste iscrpine iz korijena, zajedno s biljkama koje povoljno djeluju na srce i krvotok.