Lišće nane ima jak i karakterističan miris, pomalo poput balzama. Ukus mu je ugodan, oštro-aromatičan, isprva zagrijava a zatim hladi.
Češljasta nana ima vrlo aromatičan miris, a ukus joj je, kao i zelenoj, nalik na ukus kima, lagano ljut i ponekad travnat, nimalo rashlađujući. Eterično ulje obje vrste sadrži mentol i menton. Lišće sadrži i tanin. Sadržaj eteričnog ulja iznosi oko 2,5 posto. U srednjoeuropskoj kuhinji nana ne igra veliku ulogu. U Engleskoj i SAD njome se začinjavaju voćni kokteli i sokovi, voćne salate, grašak i mrkva, čaj i kakao. Najpoznatija upotreba je za čuveni anglosaksonski mint-sos koji se služi uz ovčetinu i teletinu, uz paštete, želee i jela od riba. Kod nas se upotrebljava za začinjavanje pasulja. Ulje nane služi za aromatiziranje likera, slatkiša, zubnih pasta i lijekova. Za slične svrhe upotrebljava se i esencija nane (ulje u alkoholnom rastvoru).
Zbog prijatnog i osvježavajućeg ukusa, nana se upotrebljava za čaj, u čajnim mješavinama ili samostalno…
Pfefferminz
kako se zove menta na nemackom,
kad cvjeta ima masu zelenih muha na njoj , odvratno…
Valja je u svasta stavit u zaćin u dolmu, japrak ineke pirjane