Par savjeta o načinu sakupljanja, sušenja i korištenja ljekovitih biljaka

2
599

sakupljanje ljekovitog biljaSakupljanje ljekovitih biljaka

Sakupljanje podrazumijeva dobro poznavanje ljekovitog bilja, kako bi se izbjegle zabune oko indikacija različitih biljaka koje, iako veoma slične, mogu imati različite i neželjene efekte. Sakupljanje treba vršiti u nezagađenim sredinama, u najpogodnijem periodu razvoja biljke, kada je stepen koncentracije aktivnih supstanci najviši.

Iskustvo je pokazalo da se najbolji rezultati postižu korištenjem svježe ubranih biljaka. Najpogodnije vrijeme za sakupljanje ljekovitih biljaka zavisi od dijela biljke koji koristimo:

– Cvjetovi – u vrijeme cvjetanja

– Lišće – prije i za vrijeme cvjetanja

– Korijenje – rano proljeće ili kasna jesen

– Kora – samo u proljeće kada počinje cirkulacija biljnih sokova

– Plodovi – kada su dovoljno zreli

– Sjemenje – nakon sazrijevanja ploda

– Pupoljci – u proljeće, prije njihovog otvaranja

Napomene:

– Beru se samo zdrave biljke, čiste i nenapadnute štetočinama

– Sušenje se vrši po sunčanom vremenu, nakon što rosa ili kišnica ispari

– Zone gdje se koristi umjetno gnojivo, sredina u čijoj blizini se nalaze nečiste i zagađene vode, nasipi željezničkih pruga, tvornice ili putovi sa gustim prometom, predstavljaju nepodesna, nezdrava, čak i opasna mjesta za sakupljanje ljekovitih biljaka.

Biljne vrste koje su kao raritet zaštićene od strane države ne treba ugrožavati, budući da postoje nebrojene srodne vrste koje pripadaju istoj ili drugoj porodici sa podjednakim intenzitetom djelovanja.

Sakupljanje biljaka ne treba da se pretvori u njihovo uništavanje. Više puta, prekomjerno sakupljanje jedne biljke – kao na primjer Gentiana lutea (lincura) – sa sobom povlači prijetnju za nestanak iste. Potrebno je dakle sačuvati primjerke spomenute biljke, kako bi se osiguralo produženje te vrste.

– Ne treba gnječiti cvjetove i listove dok ih sakupljamo, niti koristiti plastičnu ambalažu za njihovo odlaganje, jer se na taj način mijenjaju aktivne supstance u biljkama.

Sušenje ljekovitih biljaka

Da bi se održale u dužem vremenskom periodu, biljke i dijelovi biljaka koje smo sakupili, treba dobro osušiti.sušenje ljekovitog bilja

Korisno je još jedanput napomenuti da se terapeutsko djelovanje ljekovitog bilja sastoji u očuvanju aktivnih procesa koji se odvijaju unutar biljaka. U ostvarenju ovog cilja, važnu ulogu ima sušenje biljaka u odgovarajućim uvjetima, kako se ne bi izgubili prirodna boja i miris.

Sakupljene biljke se poredaju u tankom sloju na platno ili bijelu hartiju, na šatorsko krilo ili ispletenu mrežu od pruća i suše se u što kraćem vremenskom roku, u sjenci, ili u toplim dobro provjetrenim prostorijama (40C).

Direktno izlaganje suncu primjenjuje se pri sušenju bijelih cvjetova, korijenja i kore. U sjenci se suše obojeni cvjetovi, lišće, pupoljci. Plodovi se obično brzo suše na visokim temperaturama (npr. u pećnicama).

Za čuvanje osušenog bilja koristi se samo papirna ili platnena ambalaža.

Smatra se da je rok trajanja na ovaj način osušenih biljaka otprilike 1-2 godine, nakon čega one gube ljekovita svojstva.

Upotreba biljaka pri spravljanju različitih preparata

Upotreba ljekovitih biljaka u terapiji zasniva se na postojanju aktivnih supstanci kojima se ove odlikuju. Ljekoviti sastojci se dobivaju ekstrakcijom iz biljakapriprema lijeka od ljekovitog bilja korištenjem rastvarača kao što su: voda, alkohol, vino, ulje i slično.

Infuzija, dekokokcija i maceracija su neki od načina ekstrakcije (izvlačenja ljekovitih sastojaka).

INFUZIJA se dobiva držanjem biljke u vreloj vodi, obično u vremenu od 2-3 minuta, posle čega se vrši cijeđenje. Uobičajena mjera je 1 žličica na 250 ml vrele vode. Kod svježih i nekih sušenih biljaka, vrijeme kontakta sa vodom je nešto kraće.

Ova metoda se koristi uglavnom za cvjetove i listove.

DEKOKT se spravlja od usitnjene biljne materije (obično jedna žličica), kojoj se dodaje vrela voda (obično 250 ml i kuha se 5-30 minuta. Dekokt se cijedi u vrelom stanju, a ono što se izgubilo isparavanjem u toku kuhanja, nadoknađuje se dolivanjem također vrele vode u potrebnoj količini. Ova metoda se koristi uglavnom u cilju očuvanja aktivnog principa djelovanja u onim dijelovima biljaka koje imaju drvenasto tkivo, poput korijena ili kore.

SVJEŽ SOK dobiven od biljke, koristi se interno (unutrašnja upotreba), u obliku kapi, ili spolja za masažu.

MACERAT se dobiva držanjem isitnjene biljke u hladnoj vodi 1-12 sati. Primjenjuje se u slučajevima kada izdvajanje aktivnih supstanci iziskuje više vremena, kao na primjer kod: imele, sljeza ili lana. Macerat se spravlja na sobnoj temperaturi.

Čaj dobiven na ovakav način (vodenom ekstrakcijom), koristi se za jednodnevnu upotrebu. Pije se nezaslađen ili zaslađen medom.

KATAPLAZMA (oblog) je kašast preparat dobiven od usitnjene biljke koja se stavi u platnenu vrećicu ili između dvije gaze, zatim se natopi vodom, alkoholom ili izloži djelovanju pare i stavi na oboljelo mjesto, nakon čega se uvije toplom tkaninom.

TINKTURA je alkoholni rastvor dobiven ekstrakcijom na sobnoj temperaturi. Koristi se etil alkohol jačine 40-70%. Tinktura je jačine 20% (20 g biljne materije na 100 ml alkohola). Usitnjena biljka se stavi u bocu i dodaje se alkohol. Svakodnevno treba promućkati, 10-14 dana, a nakon toga procijediti i čuvati u dobro zatvorenoj flaši tamne boje. Koristi se u obliku kapi rastvorenih u čaju ili vodi.

VINO (ljekovito) se dobiva potapanjem dobro usitnjene biljke u vino. Najčešće se na 1 litru vina dodaje 50-60 grama biljne materije koja stoji potopljena 10-14 dana, posle čega se procijedi i čuva u dobro zatvorenim bocama.

Koristi se kao lijek za stomačne tegobe i pije se 30 minuta do 1 sat prije jela. Ne preporučuje se osobama koje boluju od gastritisa (upale želudačne sluznice), hiperaciditeta (povećane kiselosti), čira, hipertenzije (povišenog krvnog pritiska), oboljenja jetre.

AROMATIČNO SIRĆE se priprema potapanjem biljke u vinsko sirće u odnosu: 50 -100 grama usitnjene biljke na 1 litru sirćeta. Ovaj macerat stoji 10-14 dana, a zatim se procijedi. Koristi se za masažu.

LJEKOVITO ULJE se dobiva iz dobro usitnjenih biljaka, potopljenih u jestivom ulju u trajanju 3-6 tjedana.

INHALACIJA se vrši pomoću ljekovitog bilja koje je bogato isparljivim uljima, ili korištenjem samih isparljivih ulja koja se stavljaju u emajlirano posuđe, u posuđe od porculana ili stakla otpornog na visoku temperaturu, a zatim se dodaje vrela voda. Para koja se oslobađa je bogata isparljivim uljima i blagotvorno djeluje i kod oboljenja gornjih respiratornih (dišnih) putova.

GARGARIZMA (sredstvo za ispiranje grla i usta) – Koristi se u vidu infuzije ili biljnog dekokta za ispiranje kod tonzilitisa (upale krajnika), afti (oboljenja na sluzokoži usne duplje), dentalnih apscesa (otoka zuba).

FITOTERAPEUTSKE KUPKE podrazumijevaju vanjsku upotrebu ljekovitog bilja. Kupka može biti lokalna ili opća. Za ovu drugu koristi se 200 grama biljne materije potopljene u 5 litara hladne vode u trajanju od 12 sati, koja se zatim ugrije, procijedi i sipa u vodu pripremljenu za kupanje.

U cilju jednostavnijeg odmjeravanja količine biljne materije potrebne za pripremu različitih farmaceutskih preparata, dajemo približne ekvivalente u gramima za jednu žličicu različitih dijelova usitnjene biljke i na vrh noža biljne mješavine:

1 puna žličica sadrži:

Listova 2-3 g

Cvjetova 3-4 g

Sjemenja 8-10 g

Korijenja i rizoma 5-7 g

Kore 6-7 g

Plodova 5-6 g

Prozračnih dijelova 4-5 g

Kukuruzne svile 1 g

Vrh noža biljne mješavine od različitih dijelova biljke 1g.