Pelin – Ljekovita biljka

Upotrebljava se u slučaju žučnih tegoba. Domovina su mu stepe istočne Europe i središnje Azije. U našoj narodnoj medicini pelin se smatra svestrano učinkovitom ljekovitom biljkom.

DROGA: U srpnju i kolovozu ubiremo cvatuće, razlistale mladice i prizemne listove. Kvalitetna droga ima vrlo malo dijelova stabljike. Osušeni pelin aromatična je mirisa i aromatična, izrazito gorka okusa.

STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST: U nas raste na suhim livadama i starim zidovima, uglavnom u primorskim područjima. Često ga kultiviramo u vrtovima. Zbog snažna mirisa u svojoj okolini djelotvorno uklanja lisne uši i druge štetne kukce.

SRODNE VRSTE: Pravom pelinu je sličan obični pelin (Artemisia vulgaris L.). Jedina je razlika to što su mu listovi srebrnkasto dlakavi samo s donje strane. Nemaju karakterističan miris, a okus je tek jedva primjetno gorak. Zelen se ponegdje koristi u kuhinji, za aromatiziranje mesnih jela. I omiljena začinska biljka estragon ili troskotnjača (Artemisia dracunculus L.) pripada istom rodu. Svojim ugodnim, slatkim i blago ljutim hlapivim uljem potiče probavu i poboljšava okus mesnim jelima, salatama i slasticama od brašna. U Francuskoj se estragon cijeni kod spravljanja biljnog octa i senfa.

SASTAV I AKTIVNE TVARI: Droga sadrži eterično ulje (0,2-1,5%) u kojem se nalaze kamazulen, tujon, tujol i drugi sastojci. Važne su gorke tvari, kao što su seskviterpenski lakton absintin te njegov izomer anabsintin. U zeleni se nalaze i brojni flavonoidi, osobito glikozidi kemferola i kvercetina, smole, trjeslovine i mnogo kalija. Eterično ulje koje se dobiva vodenom destilacijom tamnozelene je do modrikaste boje, zbog kamazulcna koji nastaje pri destilaciji preteče artabsina. Tujon, koji je sastavni dio ulja, otrovan je, ali u količinama koje kod pravilne primjene ulaze u vodenu otopinu ne uzrokuje neželjena djelovanja. Alkoholni pripravci nisu prikladni za uporabu iznutra, jer se u alkoholu otapa više ulja nego u vodi. Za spravljanje alkoholnih pića uporaba pelina je zabranjena. Spravljaju se iz vrste pelina s malenim količinama tujona (pontski pelin).

DJELOVANJE I UPORABA: Pelin je tipična droga kod koje djeluju gorke tvari i eterično ulje. U narodnoj medicini smatra se iznimno dobrim sredstvom kod loših želučanih funkcija (stomahik), neprimjerene probave (karminativ) i žučnih tegoba. Zbog gorkih tvari djeluje kod slaba teka, probavnih tegoba kao što su podrigivanje i napetost želuca i trbuha, istjeruje vjetrove i potiče djelovanje žuči. Njegov utjecaj na glatke mišiće koji je povezan s boljom prokrvljenošću, osobito trbušnih organa, potiče menstruaciju i ublažava grčeve pri porođaju. Smatra se sredstvom koje poboljšava rad hormonalnih žlijezda, osobito nadbubrežne žlijezde. Time objašnjavamo i njegov već dugo poznat povoljan utjecaj na krvotok. Stoga je uporaba pelina opravdana kod svih oblika slabosti nakon teških infekcijskih bolesti, kod smetnji metabolizma kao što su gojaznost, dijabetes, ulozi i reuma. Ukupan učinak droge dopunjava i njezino djelovanje na pojačani rad bubrega. Stoga se pelin smatra jednom od najboljih ljekovitih biljaka, ali isključivo uz pravilnu primjenu.

UPORABA U VETERINI: Pelin je u stočarstvu korisna ljekovita biljka. Umiješan u hranu, pojačava apetit domaćih životinja koje imaju probavne tegobe zbog promjene vrste hrane. Poboljšava rad jetre i žuči. Izvana koristimo obloge kod ozljeda, čireva i modrica.

NEŽELJENA DJELOVANJA: Kod primjene propisane niske doze pelina ne očekuju se neželjena djelovanja. Uvijek ga pijemo samo kraće vrijeme. Alkoholne i vinske iscrpine koje su opće poznate u narodnoj medicini nisu prikladne za uporabu iznutra. Pelin nikada ne koristimo za vrijeme trudnoće i dojenja.

ČAJ: Od pola do jedne čajne žličice droge spravljamo oparak koji stoji samo 3-5 minuta. Mora biti svijetložute boje. Na dan pijemo po jednu šalicu na više različitih načina. Količinu razdijelimo po obrocima i čaj pijemo pola sata prije jela ili tijekom dana u manjim gutljajima. Ako ga ne zasladimo, vrlo je gorak.