Pojedine kontraindikacije u korištenju ljekovitog bilja

Pored svog ljekovitog djelovanja, neke biljke mogu dovesti i do kontraindikacija. To može biti rezultat nesavjesnog korištenja biljke, ili jednostavno nepoznavanje pojedinih metoda branja, sušenja ili pripremanja lijekova od pojedinih biljnih vrsta. Ukoliko ne poznajete točnu metodu liječenja biljkama ili preparatima od bilja predlažemo vam da se posavjetujete sa ljekarom ili prirodnim iscjeliteljem.

Spomenuti ćemo neke od poznatijih ljekovitih biljaka i kontraindikacija koje mogu nastupiti u slučaju liječenja tim biljkama:

ANIS – Ne preporučuje se osobama koje boluju od čira na želucu i kolitisa. Ne treba ga dugo čuvati, jer plodovi ove biljke vremenom postaju otrovni. Prije svake upotrebe treba spremiti novu, svježu dozu čaja (ne čuvati za sljedeći dan).

HAJDUČICA – Prisutnost ahileina ima toksično djelovanje u slučaju predoziranja. Ahilein, pod utjecajem jednog specifičnog enzima, hidrolizira se oslobađajući etarsko ulje i cijanovodoničnu kiselinu, sa otrovnim djelovanjem. Trovanje se manifestira grčevima, praćenim stanjem uznemirenosti i nervoze. Ne koristi se za sveže rane pošto ih iritira. Preporučuje se za liječenje starih i inficiranih rana.

BORANIJA – Nekuhana zrna su otrovna. Ako se uzimaju u presnom stanju, izazivaju upalu gastrointestinalnog trakta ili eneritis praćen krvarenjem.

ZEČJI KUPUS – Prekomjerna upotreba dovodi do mučnine i povraćanja. Oksalna kiselina se vezuje sa kalcijem iz organizma (krvi) i izaziva krvarenja.

LAZARKINJA – U velikim dozama dovodi do trovanja koje se manifestira glavoboljom, nesvjesticom i mučninom, a u pretjerano velikim dozama je smrtonosna.

MRTVA ŽUTA KOPRIVA – Preporučuje se upotreba svježih cvjetova, jer pri sušenju gube aktivna djelovanja.

VRES – Sa biljkom treba rukovati veoma oprezno, jer su zabilježeni slučajevi trovanja kako ljudi, tako i životinja.

NANA – Može imati toksično djelovanje samo u slučaju predoziranja.

ZEČJA ŠAPA – Predoziranje ovom biljkom izaziva mučninu, povraćanje, nadraženost gastrointestinalnog trakta.

PETOPRSTA – Kontraindikacije nastaju kod oboljenja jetre i bubrega. Ne uzima se na prazan stomak, jer izaziva smetnje u želucu i crijevima.

MASLAČAK – Mliječni sok konzumiran u većim količinama može izazvati trovanje, mučninu, povraćanje, proljev ili srčanu aritmiju.

PELIN – Nije preporučljiv za trudnice, dojilje i osobe koje pate od neuroza (nervnih oboljenja). Ne smije se predozirati, jer u suprotnom dovodi do trovanja, čiji su simptomi nervna uznemirenost, halucinacije, grčevi, trzanje mišića, gubitak svesti i smrt. Tretman ne treba da traje duže od 2 tjedna. Produžena upotreba uzrokuje psihičke poremećaje, drhtanje, hipomneziju (oslabljeno pamćenje) i mučninu.

RUSA – Treba je koristiti oprezno jer može izazvati trovanje, povraćanje, usporeno disanje, delirij (buncanje, ludilo), halucinacije.

KANTARION – Izaziva povećanu osjetljivost na svjetlost (foto-senzibilitet), što znači da osobe koje se liječe kantarionom treba da izbjegavaju prekomjerno izlaganje sunčevim zracima (sunčanje). Simptomi koji se manifestiraju su: otečenost, svrab, otok na usnama i očnim kapcima.

DAN I NOĆ – Ne treba prekoračivati određenu dozu, jer u protivnom dolazi do nekontroliranog čišćenja crijeva ili, i u krajnjem slučaju do povraćanja.

PETROVAC – Predoziranje ima za posljedicu bolne napade, a kod bilijarne i renalne litijaze (kamena u žučnoj kesi i bubregu) može prouzrokovati naglo izbacivanje kamena, i kao rezultat toga zatvaranje žučnih ili bubrežnih kanala.

RUTA – Zahtjeva oprezno rukovanje, budući da je otrovna. Simptomi trovanja su: uznemirenost, disfagija (tegobe i jaki bolovi pri gutanju), sušenje usana, osipanje kože i slično.

ŽALFIJA – Ne preporučuje se dojiljama, jer smanjuje mliječnu sekreciju.

LAVANDA – Ne upotrebljava se u velikim, koncentriranim dozama, jer dovodi do stanja povećane razdražljivosti, koju prate nervna i srčana slabost, pospanost, hipotenzija (nizak krvni pritisak), hipotermija (snižena temperatura tijela).

PRESLICA – Prisutnost tijaminaze (enzima koji uništava vitamin B) uslovljava pojavu simptoma trovanja kao što su: nesvjestica, mučnina, razdražljivost, mišićni grčevi, hiporefleksija (usporenost refleksa). Spomenute komplikacije se sprečavaju unošenjem vitamina B u organizam.

HMELJ – Prisutnost lupulina može, kod pojedinih osoba, izazvati alergiju, ekcem, dermitis.

KLEKA – Pretjerana upotreba može dovesti do krvarenja u crijevima i mokraćnim kanalima (hematurija).

BAGREM – U kori i sjemenu biljke nalaze se otrovne supstance. Trovanje se manifestira u vidu kolika (bolnih napada), proljeva, apatije.

ZOVA – Nedozreli plodovi mogu izazvati trovanje, koje se ispoljava povraćanjem i proljevom.

HRAST – Prouzrokuje trovanja, i to najčešće kod djece koja, ako pojedu veću količinu hrastovog žira, mogu osjetiti posljedice u vidu apatije (stanja otupjelosti, nezainteresiranosti), konstipacije (zatvora), potencirane diureze (povećanog mokrenja).

IMELA – Imela sa nekih vrsta stabala sadrži toksične supstance koje naročito remete rad srca, zbog čega se ne upotrebljava imela koja raste na hrastu (Larantus europeaus).