Prava končara

Tek u 19. stoljeću končara je postala gotovo pravom ljekovitom biljkom. U Španjolskoj, Italiji i Belgiji i danas se koristi za spravljanje čajeva za znojenje kod povišene tjelesne temperature i gripe te u obliku masti kod reumatskih tegoba.

SPIREAE FLOS: Cvatove ubiremo prije nego što se cvjetovi posve otvore. Sušimo ih brzo, kako ne bi posmeđili i čuvamo u dobro zatvorenim posudama. Osušena droga ima snažan i ugodan miris koji ponešto podsjeća na gorke bademe.

SPIREAE HERBA: Sakupljamo cvatuće biljke, može i s korijenom.

STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST: Raste na vlažnim livadama, uz rubove jaraka i obale rijeka.

SRODNE VRSTE: Obična končara (Filipcndida mlgaris Moench.) raste na suhim livadama i zapuštenim kamenitim zemljištima. Sličnog je ljekovitog djelovanja. U narodnoj se medicini često koriste obje vrste.

DJELOVANJE I UPORABA: Zahvaljujući trjeslovinama, kod želučanih i crijevnih bolesti djeluje kao adstringens. Najvažnije je antiflogističko djelovanje kod upala. Salicilna kiselina koja u crijevima nastaje iz salicilnih spojeva osobito sprječava nastanak prostaglandin koji uzrokuju i pojačavaju upalne procese. Tako je potvrđena opravdanost njezine uporabe u čajevima protiv reume, kod bolesti s vrućicom i infekcijskih bolesti. Tu bismo drogu trebali koristiti češće, jer sadrži sastojke slične poznatom i popularnom sintetskom lijeku Aspirinu, za kojim brzo posežemo već pri najmanjem osjećaju slabosti i nelagode. Kod svih bolesnika nakon čaja od cvjetova lipe ili bazge, valja iskušati ovu drogu. Kod vrućice snizuje tjelesnu temperaturu i smanjuje bolove. Jedno je od najboljih sredstava kod prehlada i gripa koje su nerijetko povezane s glavoboljom. Djeluje i blago diuretički, pa je čaj omiljen kod zaostajanja tekućine u tijelu i kod bubrežnih tegoba.

ČAJ: Jednu do dvije čajne žličice droge od cvjetova spravljamo kao oparak. Pijemo po dvije do tri Šalice na dan.

UPORABA U VETERINI: Čaj od cijele biljke koristimo kod zadržavanja tekućine u tijelu i zglobovima. I sijenu možemo dodati suhu zelen, osobito kod mladih životinja s otečenim zglobovima.