Već stoljećima šparoga se cijeni zbog svojih ljekovitih svojstava, kao i izvanrednog okusa. Šparoge potiču iz mediteranskih regija, no ubrzo su se počele kultivirati u cijelom svijetu.
Vjeruje se da su šparoge uzgajali još stari Egipćani, te nakon što su u Srednjem vijeku pale u zaborav, ponovo otkriće i popularizaciju doživljavaju u 18. st. za vladavine Luisa XIV..
Danas se uzgajaju u većini zemalja svijeta, a one koje nalazimo na tržištu uglavnom su uzgojene na području mediteranskih zemalja, zatim Perua, Meksika i Sjedinjenih država. Poznato je oko 300 vrsta šparoga, no samo ih je 20-ak jestivih. Mesnate stabljike šparoga uvijek su se smatrale vrijednim povrćem, a cijenjene su zbog svojega sočnog okusa i blage teksture. Šparoge su pravo proljetno povrće, najčešće se beru između marta i maja, ponegdje čak i do juna.
Većina šparoga je zelene boje, no dvije vrste “također jestive”, su iznimka. Bijele šparoge, najčešće se prodaju konzervirane, a rastu ispod zemlje te nemaju klorofila pa stoga ni zelenu boju. Kao i ružičaste, mnogo manje od zelenih i bijelih, čiji okus više podsjeća na voće nego na povrće.
Ljekovita svojstva šparoga
Šparoge su zbog svoga bogatog nutritivnog sastava izuzetno cijenjene i preporučuju se kao sastavni dio proljetnog jelovnika. Posebice kod određenih bolesti i stanja. Tako se zbog visokog sadržaja folne kiseline preporučaju žanama u reproduktivnom razdoblju, posebice onima koje razmišljaju o trudnoći. Uz folnu kiselinu, šparoge su dobar izvor vitamina B2 i B6 te time i vrijedan izvor kombinacije nutrijenata koja, prema brojnim studijama, djeluje na smanjenje razine homocisteina.
Visoka razina homocisteina prepoznata je kao rizični čimbenik razvoja srčanih bolesti. Profil minerala u šparogama, visoki udio kalija i nizak natrija, zajedno s sparginom, aktivnom aminokiseinom, čini šparogu prirodnim diuretikom. Ovakvo svojstvo šparoga od davnine se koristi za ublažavanje simptoma PMS-a (retencije vode), reumatoidnog artritisa te kod povišenog krvnog pritiska.
Šparoge sadrže specijalnu vrstu ugljikohidrata, inulin, koju ljudski organizam ne može probaviti, ali prijateljske bakterije našeg probavnog trakta, primjerice Bifidobacteria i Lactobacilli, mogu. Kada naša prehrana sadrži značajne količine inulina, povećava se aktivnost i rast ovih prijateljskih bakterija. A kada je populacija bakterija koje održavaju dobro zdravlje probavnog sistema velika, patogenim bakterijama je mnogo teže učiniti štetu u probavnom traktu.
Nekoliko savjeta o upotrebi šparoga
- Pri odabiru šparoga uvijek se odlučite za one koje nisu drvenaste
- Pri kuhanju šparoge gube skoro polovinu mase, imajte to na umu kada razmišljate o količini koju kupujete i spremate
- Pripremite šparoge maksimalno dan-dva nakon što ste ih kupili
- čuvajte šparoge u frižideru tako da dno šparoga bude zamotano u papir
- Pri pripremanju šparoga nemojte koristiti željezne posude jer tanini iz šparoga mogu reagirati sa željezom te uzrokovati gubitak boje stabljika
