Nazivi biljke
Familija: Umbelliferae
Narodni: Korijandar
Latinski: Coriandrum sativum
Ljekarski: Fructus coriandri
Engleski: Coriander seedherb
Njemački: Koriander gemeiner
Talijanski: Coriandolo
Francuski: Le fruit de coriandre
Nalazište:
Ima ga divljeg po žitnim poljima gdje raste kao korov, ali se za lijek upotrebljava samo uzgojeni korijandar.
Opis:
To je jednogodišnja, 50-80 cm visoka zeljasta biljka, stabljike na vrhu razgranate. Donji su listovi okrugli i veliki, a gornji sitni, perasto razdijeljeni i dugoljasti. Sitni, bijeli cvjetovi tvore cvatove. Plod je dugoljasto okruglast. Čitava biljka, kad se protrlja medu prstima, zaudara po stjenicama. Osušeni zreli plodovi ugodna su aromatičnog mirisa i nešto ljutog, sladunjavog okusa.
Sadrži:
Oko 1% eteričnog ulja, oko 15% masnog ulja i oko 16% bjelančevine. Iz korijandrova ulja vadi se linalol, a sadrži još pineol, borneol, limonen, geraniol i dr.. Ulje se dobije destilacijom nezrelih plodova. Etericno je ulje u većoj količini otrovno. Izaziva neko pijanstvo i dubok san. To ulje sluzi kao zamjena za bergamotovo ulje.
Bere se:
Cvate u lipnju i srpnju, pa se tada i bere.
Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:
Korijandar čini sastavni dio Aquae carminativae i Spiritus aromatici. Osušen izgubi neugodan i dobiva ugodan miris. Upotrebljava se samo osušen, kao čaj od 3 g sjemenja na 1 dl vode. Uzima se i kao tinktura, i to triput po 10-20 kapi poslije jela, ili kao prasak, po ½ do 2 g nekoliko puta dnevno. Uzima se protiv tromosti crijeva i za istjerivanje vjetrova. Dobra je mješavina od jednakih dijelova kumina i korijandra, koji se stuku u prasak i uzimaju, koliko stane na vršak noža, poslije jela.
