Nazivi biljke

amilija: Compositae
Narodni: Vodopija
Latinski: Cichorium intybus
Ljekarski: Cichorii radix, herba
Engleski: Chicory
Njemački: Wegwarte
Talijanski: Bevitore d’aqua
Francuski: La chicoree

Nalazište:

Raste svuda kao korov, kraj staza i putova, po pašnjacima, livadama i rubovima šuma. Ponegdje se i uzgaja.

Opis:

To je trajna zeljasta biljka, oko 1 m visoka, uglate stabljike, pune gorkoga mliječnog soka. Korijen je valjkasto vretenast, izvana taman, iznutra bijel. Stabljika je uspravna, vrlo tvrda, u gornjem dijelu razgranata, pokrivena kao i listovi – kratkim dlakama. Prizemni listovi tvore rozetu, veliki su, dugi i nazubljeni, a oni na stabljici dugoljasto su kopljasti i kraći. Cvjetovi su obično svjetlomodri, ali ima ponekad ružičastih ili bijelih. Lijepi su, jezičastih latica, a stoje u pazušcima listova, gdjekada po više njih zajedno.

Sadrži:

Cikorietol, inulin i druge derivate voćnog sećera, oko 25% pektina, željezo, kalcij, kalij i natrij. Korijen, u suhom stanju, sadrži još intybin, fruktozu, pentosan i mast.

Bere se:

Cvate od srpnja do rujna; korijen se sabire u jesen i rano proljeće, kad je naj deblji, a nadzemna biljka, list i cvijet, ljeti. Najviše ljekovitih tvari ima korijen u jesen.

Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:

Zahvaljujući svojoj gorkosti, vodopija liječi probavne organe, jača tek, poboljšava probavu i izlučivanje žuči i mokraću, pomaže u slučaju gihta i razdražljivosti »žučljivih- bolesnika. »Franckova« je cikorija korijen vodopije, ispržen isamljeven, pomiješan s polisaharidom inulinom, koji u organizmu hidrolizira u levulozu, fruktozu ili voćni šećer, pa kako nema škroba, služi kao hrana za diabetičare, kao i sve biljke iz obitelji glavočika (Compositae), među koje pripada i vrtna salata endivija. Vodopija se kuha i kao povrće, a cikoriju zovu i »sirotinjska kava.

Protiv kroničnog katara želuca
dobro je, navečer, 3 velike žlice mješavine od po 20 g korijena vodopije, trave ive (Teucrium montanum), lista stolisnika (Achillea millefolium), timijana (Thymus serpyllum) i oraha (Juglans regia) popariti s ½ I ključale vode, poklopiti i ostaviti da stoji cijelu noć, a sutradan procijediti. Pije se nezaslađeno, mjesto vode.

Protiv tvrdokornog katara crijeva i nedostatka teka
treba uzeti 50 g trave ive, po 20 g korijena vodopije i lista stolisnika i 10 g tetrljana (Marubium vulgare). Čaj se priprema i upotrebljava kao prethodni. Žučne putove čisti čaj od mješavine od po 40 g korijena vodopije i maslačka (Taraxacum officinale), a po 10 g trave ive i pitome metvice (Mentha piperita). Priprema se i pije kao i oba prethodna.

Za bolju probavu
treba 2 velike žlice mješavine od po 25 g korijena vodopije, maslačka i iđirota (Acorus calamus), 15 g trave ive i po 5 g aniša (Fructus anisi) i komorača (Fructus foeniculi) popariti s 3 dl ključale vode, i to navečer, pa poklopljeno ostaviti preko noći i ujutro procijediti. Pije se nezaslađeno ujutro natašte i navečer prije jela.

Čaj od vodopije sprečava nakupljanje sluzi i pritisak u želucu, čisti krv, jetra, slezenu i bubrege: potiče izlučivanj štetnih tvari iz tijela putem mokraće. U tu svrhu treba 1 kavsku žličicu biljke popariti s 2,5 dl ključale vode i nakon 10 min. procijediti. Pije se 2-3 dana ujutro natašte i navečer prije spavanja po 1 šalica.

U slučaju neraspoloženja i razdražljivosti, protiv žutice, žučnih kamenaca, naglog trzanja iza sna, pije se po 1 šali a tog čaja prije spavanja, a u slučaju noćnog buđenja po gutljaj.

Kod unutarnjih upala
stavljaju se na odgovaraju mjesta oblozi od poparenog lišća vodopije, ovijenog maramom, i to 2-3 puta dnevno. Sok iscijeđen iz svježe biljke ili korijena, a isto tako i svježa salata od vodopije, čiste krv i sprečavaju zastoj u jetri. Zašećereni korijen daje se djeci protiv glista. Tri do četiri velike žlice svježe istisnutog soka iz korijena u 1 šalici mlijeka uzimaju se svaki dan u toku 4-5 tjedna protiv žutice, slabokrvnosti, teškoća s mokraćnim organima i smetnji pri izmjeni tvari. I bacanje krvi zaustavlja vodopijin sok. Korijen kuhan u vodi s jednakom koli inom maslačka i malo komorača djeluje još jače.

Šaku lišća i šaku usitnjenog korijena stavimo u staklenku od 1 l prelijemo 60 postotnim čistim alkoholom ili konjakom, dobro začepimo i ostavimo da stoji na suncu ili toplom mjestu 6-8 tjedana uz svakodnevno mućkanje. Tada dobivamo djelotvorno sredstvo za masažu uzetih udova. Dobro je i piti 2-3 puta dnevno po 20-30 kapi protiv svih navedenih bolesti.

Ako se dio pomiješa s jednakim dijelovim ulja od matičnjaka (Melissae officinalis) i rute (Ruta gravalens), služi također za masažu kod uzetosti, i još je efikasnije. Protiv svih spomenutih bolesti koristi i čaj koji se priprema tako da se 15 g lišća i cvijeta popari s 2,5 dl ključale vode i nakon 10 min. procijedi. Piju se po 2 šalice dnevno, jedna ujutro natašte, a druga navečer, prije spavanja.

U slučaju upale porebrice, slijepog crijeva ili nahlade donjeg dijela tijela
dobro je popariti lišće i cvijet vrućim vinskim octom i vrlo topli oblog od toga priviti na bolno mjesto. Protiv grčeva jetre i žučnog mjehura treba 5-6 g lišća popariti s 2,5 dl ključale vode, ili u njoj kuhati 5 min. Pije se dvaput dnevno po 1 šalica.