Opis biljke: bijeli bor ima stablo koje može narasti više od 10 metara. Korijen bijelog bora prodire duboko u tlo. Dok je mlađi, njegove grane i deblo pokriveni su smeđe-crvenkastom korom koja poslije postaje sivo-smeđom. Grane se šire u obliku kišobrana. Iglice bijelog bora sastavljene su u čupercima po dvije zajedno, duge su 5 do 6 cm, a boja im je sivo-zelena. Cvjetovi su jednodomni. Iz ženskih cvjetova oblikuju se mali češeri, koji u početku imaju crvenkastu, a poslije smeđu boju i postaju drvenasti.
Stanište: bijeli bor rasprostranjen je po cijeloj Evropi, a raste kako u brdskim tako i u nizinskim područjima.
Ljekoviti dio biljke: za lijek se upotrebljavaju mladi izdanci i iglice. Iglice bora, kao i sve iglice četinara, valja upotrebljavati, po mogućnosti, neposredno nakon branja, jer se vitamin C gubi sušenjem, tako da iglice (četine) koje se čuvaju više od godinu dana potpuno izgube svoja ljekovita svojstva.
Ljekovito djelovanje: mladi izdanci bora koriste se u liječenju zastarjelih katara dišnih putova, promuklosti, kašlja, laganijeg bronhitisa, za inhalaciju i sl. Mladi izdanci i iglice koriste se, takođe u liječenju astme te u liječenju reumatskih bolesti i gihta (uloga). Kod grčeva izazvanih žučnim kamencima koristi se tek istekla smola. Za liječenje određenih bolesti, iako rjeđe koriste se i češeri.
. Kod grčeva izazvanih žučnim kamencima koristi se tek istekla smola. Za liječenje određenih bolesti, iako rjeđe koriste se i češeri.){kind=link}