Dječja paraliza je grozna bolest. Sama po sebi ima vrlo kratak tok. Uzročnik je vrlo aktivan te izlučuje teške otrove koji u većoj koncentraciji uništava živčane stanice, tako da dođe do uzetosti.
Sama bolest traje zapravo oko 14 dana do tri tjedna. Paralize koje nakon toga slijede, samo su posljedica bolesti.
Zato je nužno da pri toj bolesti odmah i temeljito postupimo. Čekanje nije nipošto umjesno. Iz vijesti koje dobivam, vidljivo je da o toj temi treba uvijek iznova pisati, kako ni laici ni stručnjaci ne bi ispustili iz vida osnovna pravila liječenja zaraznih bolesti i tako, dakako, izbjegli mnoge nesreće.
Nedavno su znameniti fizioterapeuti, a među njima i poznata sestra Kenny, dokazali da o životu odlučuje brzina zahvata i poduzimanje mjera. Zato je nepojmljivo da još i danas neki liječnici zagovaraju isključivo čekanje kao način liječenja. Čekanje daje uzročniku priliku da toksinima uništi živčane stanice. Čim se pojave prvi znaci bolesti, treba se odmah dobro preznojiti.
Pri tom nije važna metoda, nego je važno brzo i obilno znojenje, bilo u prostoriji za znojenje, kupkama, sauni, bilo pomoću običnih obloga. Time sprečavamo mnogo zla, čak i uzetost.
Ako smo već tako konzervativni, ne smijemo pri tako opasnoj bolesti mimoići dobre uspjehe suvremenih terapeuta. Već prvi znaci bolesti moraju nas potaknuti na brzi postupak. Početak je nalik gripi: prekomjeran umor, glavobolja, teški udovi, povraćanje, nedostatak apetita i drugo. Nije čak važno da li će dijagnoza dječje paralize biti odmah postavljena.
Odlučujući su simptomi zbog kojih moramo odmah poduzeti neophodne mjere i bolesnika preznojiti bez ikakva odlaganja. Time ćemo bolesniku koristiti bez obzira na to, da li simptomi potječu od dječje paralize ili od neke druge bolesti.
Neće biti nikakve štete ako se u dijagnozi prevarimo, jer ćemo spriječiti napredovanje bolesti ako se radi o dječjoj paralizi; u slučaju tako teške bolesti, to je od velike važnosti.
