Zahvaljujući lakom pristupu informacijama o tome šta je u ishrani zdravo, a šta ne, često budemo zbunjeni. Žrtve smo iskrivljenih istina koje nam nudi industrija hrane.
U posljednje vrijeme, akcent je na štetnosti šećera po organizam. Da bi se izbjegle špekulacije, iznijet ćemo činjenice o korištenju “šećera” u ishrani.
Prije svega, potrebno je razjasniti naziv “šećer” i u koje ga svrhe koristimo. Isti sinonim koristimo za ugljikohidrate i za bijeli rafinirani šećer. Ugljikohidrati se dijele na proste i složene, stoga govorimo o prostim i složenim šećerima. Ugljikohidrati su glavni sastojak voća, povrća i žitarica. Generalno gledajući, ovo su potrebne i hranljivo vrijedne namirnice.
Kad je u pitanju rafinirani šećer (saharoza) dobijamo samo prazne kalorije. Razlika je u prisustvu (u voću, povrću i integralnom žitu) i odsustvu (rafinirani proizvodi) biljnih vlakana koja reguliraju pravilan dotok šećera u krvni sistem, ali i stabilno lučenje inzulina koji razgrađuje šećer u tom sistemu.
Istina je da je za pravilno funkcioniranje tijela potrebna energija iz šećera, ali iz hranljivo vrijednih namirnica kakve su voće, povrće i žitarice. Ako nam je energija potrebna brzo, lako se dobija iz zrelog voća koje sadrži proste šećere, ali i hranjive materije. Pod lupom je kontrola unesene količine rafiniranog šećera, koji je obilan u slatkišima, ali i dodat većini drugih industrijskih proizvoda.
Obično mislimo da se rafinirani šećer dodaje samo u slatkiše. Istina je zapravo da je on dodat mesnim, mliječnim te pekarskim proizvodima, ali i bezalkoholnim napicima. Čak 74 posto procesuirane hrane sadrži rafinirani šećer. Stoga, ako i izbacimo slatkiše iz ishrane moguće je da ga i dalje unosimo više od preporučenih vrijednosti.
Zakon obavezuje proizvođače da istaknu sve sastojke na etiketi proizvoda. Nažalost, industrijski šećer, koji se često dodaje je pod skrivenim imenima (malteks, dekstroza, rižin i ječmeni slad, kukuruzni sirup). Važno je znati da se ovi dodaci u organizmu ponašaju kao i rafinirani šećer. Proizvođači nisu obavezni na etiketi označiti koliko je šećera dodato, a koliko se u proizvodu prirodno nalazi (voće, mlijeko).
Ako se duži period pretjeruje s konzumiranjem rafiniranog šećera, dolazi do poremećaja uravnotežene proizvodnje hormona koji služe za normalno funkcioniranje organizma. Konzumiranjem šećera povećavamo nivo glukoze u krvi, što dovodi do oslobađanja inzulina iz pankreasa. Previsok nivo inzulina dovodi do formiranja masnih naslaga u tijelu.
Inzulin, također, utječe i na hormon leptin, koji prirodno kontrolira apetit. Leptin javlja mozgu kad je uneseno dovoljno hrane. Usljed neuravnoteženog nivoa inzulina može doći do leptinske rezistencije, odnosno mozak neće “čuti” kad treba prestati s jelom. Ovo dovodi do stvaranja značajnog viška kilograma što može izazvati pojavu drugih bolesti, naprimjer dijabetesa, visokog holesterola te visokog krvnog pritiska.