Medvjetka je tipična ljekovita biljka europskoga sjevera. Islanđani, Laponci i Finci počeli su je koristiti još davno. Antički pisci poput Dioskorida i Galena nisu je spominjali, pa nedostaje u gotovo svim srednjovjekovnim knjigama o ljekovitom bilju. Ipak u 18. stoljeću liječnici su spoznali značenje medvjetke u liječenju mjehura i bubrega.
DROGA: Vazdazelene listove ubiremo gotovo cijelo ljeto. Možemo koristiti i svježe listove, ako nam odgovaraju. Droga ima slabašan, karakterističan miris i trpak, blago gorak okus.
STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST: Medvjetka raste kao prilegli grm po suhim, kamenitim obroncima i vrijesištima u planinskim predjelima.
SRODNE VRSTE: Brusnica je slična medvjetki i često rastu zajedno. Medvjetku od brusnice najlakše razlikujemo po prileglim granama po listovima, koji na donjoj strani nemaju mrlje. Pokazalo se da je brusnica dobra zamjena za medvjetku, ako ne i bolja od nje, jer zbog manje količine trjeslovina manje nadražuje želudac. Vriština zbog trjeslovina i ljupkih ružičastih cvjetova katkada služi kao dodatak čajnim mješavinama.
ČAJ: Jednu čajnu žličicu smrvljenih svježih ili suhih listova prelijemo hladnom vodom i ostavimo 6-12 sati, kako hi se ekstrahirale aktivne tvari. Prije uporabe ugrijemo i na vršku noža dodamo sodu bikarbonu. Pijemo po dvije do tri šalice na dan. Jednako spravljamo čaj od listova brusnice.
AKTIVNE TVARI: Droga sadrži hidrokinonske derivate arbutin (hidrokinon-beta-glukozid, 12%) i metilarbutin (2%), trjeslovine galotaninskog i katehinskog tipa (15-20%), flavonoide (prije svega hiperozid), triterpene i iridoidne glikozide (monotropein).
DJELOVANJE I UPORABA: Arbutin i metilarbutin nemaju nikakav učinak. Tek kad se u lužnatom urinu razgrađuju u hidrokinon i metilhidrokinon, djeluju snažno bakteriostatički i dezinficiraju mokraću. Najučinkovitiji su tri do četiri sata nakon ispijanja čaja. Kod spravIjanja čaja drogi dodajemo natrijev hidrogenkarbonat (sodu bikarbonu), kako bismo dobili bazični urin. To dodamo postižemo i uživanjem povrća. Kod lakših upala mjehura i mokraćnih organa, medvjetku možemo koristiti sami, kod većih se poteškoća uvijek moramo posavjetovati s liječnikom. U narodnoj se medicini koristi kod bubrežnih bolesti, upala mjehura, kod kamenaca, mokrenja u krevet i kroničnih proljeva. Kako medvjetka sadrži velike količine trjeslovina koje nadražuju želudac i kod osjetljivih osoba uzrokuju povraćanje, učinkovito je možemo zamijeniti listovima brusnice. Korištenje listova brusnice gotovo je nepoznato, iako brusnica ima jednako hidrokinonskih aktivnih tvari koliko i medvjetka, a pritom sadrži bitno manje trjeslovina.
NEŽELJENA DJELOVANJA: Kod uzimanja čaja od medvjetke urin poprima crvenkastu boju, što bolesnike često uznemiruje. To je nepotrebno, jer je riječ samo o dokazu da droga djeluje. U bolesnika s osjetljivim želucem i u djece čaj katkada uzrokuje bolove u želucu i povraćanje. U tim slučajevima medvjetku zamjenjujemo listovima brusnice, koji sadrže manje trjeslovina.
Čaj od medvjetke ne smijemo piti dulje od tjedan dana.
