Zapadna i istočna medicina su se proteklih decenija razvijale u suprotnim pravcima. Dok su se u zapadnim zemljama trošile milijarde na razvoj novih vještačkih ljekova, za to vrijeme se u istočnim zemljama pažnja posvećivala dejstvu prirodnih preparata i njihovom naučnom ispitivanju. Posebno se u bivšem Sovjetskom Savezu i u Rumuniji težište postavljalo na apiterapiju. Tako se u Rusiji apiterapija primjenjuje već 60 godina, u Rumuniji 50 godina, a u Japanu se, na primjer, još od 1920. godine primjenjuje apiterapija i posebna se pažnja poklanja upotrebi pčelinjeg otrova na akupunkturnim tačkama, što se naziva apipunktura.
Pored već istraženih ljekovitih svojstava u ljecenju mnogih bolesti, med se najčešće koristi kod temperature, prehlada, poremećaja sna, upala desni i polenske kijavice. Najbolji metod je da se med uzima između obroka. Međutim, nekima smeta i imaju problema sa želucem zbog prekomjernog lučenja kiseline. Zbog toga se preporučuje da se med koristi zajedno sa nekim čajem, najbolje mješavina nekoliko ljekovitih biljaka. Osim toga, primjećeno je da je med odlična „transportna materija” za sve druge supstance. Ako, na primjer, uzmemo tabletu nekog lijeka zajedno sa medom, tada će se njeno dejstvo znatno ubrzati. Iz tog razloga je i kombinacija čaja za prehladu sa medom tako djelotvorna.
Preporučuje se da se 600g meda, najbolje bagremovog jer je ovaj veoma rijedak, eventualno livadskog, pomješa sa 300-400g svježeg polena. Nakon 14 dana koristiti 15 minuta prije svakog obroka 1-2 kafene kašike. Dnevne količine polena ne bi trebalo da pređu 30g. U početku, dok se probavni trakt ne navikne na polen, trebalo bi ga uzimati nakon obroka. Kasnije se uzima između, a zatim prije obroka. Propolis jača, stimuliše, djeluje protiv depresije, detoksifikuje (protiv spoljašnjih faktora, kao što je radioaktivno zračenje na primjer, i protiv unutrašnjih toksina kao što su problemi sa jetrom i bubrezima) i djeluje antibakterijski. Ne preporučuje se polen dijabetičarima, jer podiže nivo šećera u krvi, a osobama sa pojačanim lučenjem želudaćne kiseline preporučuje oprez.
Polen ne sadrži samo mnoge neophodne vitamine i elemente u tragovima, već i sve najvažnije aminokiseline i zbog toga je najvažniji biljni izvor bjelančevina uopšte. Zbog toga je polen idealan za sve one koji ne konzumiraju mesne proizvode u svojoj ishrani. Tako 100g polena po sadržaju proteina odgovara količini od 500g telećeg mesa ili 7 jaja. Od posebnog je značaja upotreba svježeg ili svježe zamrznutog polena, jer za razliku od sušenog polena sadrži puno enzima, tako da naš organizam, prilikom varenja, ne mora da troši sopstvene. Takođe je važno da se polen pravilno koristi, jer se u protivnom ne mogu iskoristiti važni sastojci. Zato se savetuje da se polen umješa u med i ostavi 14 dana da sazri, jer se tek tada razbijaju takozvani eksini, odnosno spoljašnje, izuzetno čvrste opne polenovih sjemenki. Ove opne su toliko jake da su u stanju da konzervišu i sačuvaju sjeme polena vjekovima. Pomoću slične mješavine može se pomoći najvećem broju osoba koje pate od polenske alergije i alergijskog rinitisa. Oni bi trebalo da uzimaju ovaj med sa polenom u zimskim mjesecima.