Istočnjačke civilizacije imaju svakako najdužu tradiciju u upotrebi pa i u liječenju gljivama. Prvi japanski zapis o tome datira još iz 199 godine prije nove ere i govori o japanskom caru Chuai-u i shiitake gljivama koje je dobio od jednog domorodačkog plemena.
Godine 1936. u Tokiju je osnovan institut za istraživanje gljiva. Japan je , oslanjajući se sa jedne strane na viševijekovnu tradiciju, a uz pomoć modernih medicinskih tehnika istraživanja, doprinijeo mnogobrojnim korisnim otkrićima u ovoj oblasti. Poznata je i misao osnivača ovog instituta ljekara Kisaku Morija da zapadna civilizacija nema lijekova koji su bili primjenjivani u praksi dvije i više hiljada godina kao što su to radili dalekoistočni narodi i da ni jedan zapadni lijek nije bio primjenjivan i ispitivan na tolikom broju ljudi kao što su bili preparati istočnjačke narodne medicine. I pored svega toga mikoterapija jako sporo krči put u savremenoj medicini.
Istočnjačka medicina
Dosadašnji princip liječenja modernog čovjeka je bio “liječenje nakon oboljenja”. Od terapije se očekuje radikalno i brzo poboljšanje zdravstvenog stanja prije svega antibioticima i kirurškim zahvatima u najtežim slučajevima. Da li je poslije toga jedinka izliječena ili samo zaliječena zamjenjujući jedan poremećaj drugim i prinuđena da nakon toga prijeđe sa jednog uobičajenog na sasvim drugačiji način života?
Međutim u posljednje vrijeme raste svijest o preventivnom djelovanju na sopstveno zdravlje. Upravo na tom polju je dejstvo ljekovitih gljiva i najuočljivije. Ali na žalost ovakvi metodi su kod nas i dalje obavijeni nevjericom, anonimnošću i elementarnim nepoznavanjem.
Veliki je broj eksperimenata vršen u zadnjih 50 godina, posebno u Japanu, Koreji, Kini, Rusiji i Americi, kako bi se verifikovalo iskustvo tradicionalne istočnjačke medicine. Rezultati istraživanja ukazuju na potvrdu svega navedenog i “još ponečega više”, a ilustracija za to može da bude i mnoštvo patenata koji su proizišli iz ovih istraživanja. Iako postoje primjeri da se ljekovitim gljivama dolazilo do izlječenja i najtežih i najkomplikovanijih oblika bolesti treba ipak reći da je njihova prevashodna prednost u njihovom preventivnom djelovanju, efikasnom djelovanju pri blažim oblicima ispoljavanja bolesti, olakšavanju tegoba kroničnim bolesnicima kao i ubrzavanju oporavka nakon medicinski saniranih urgentnih stanja.
Po svojoj prirodi, kao bića različita i od biljaka i od životinja, gljive treba da zauzmu osobeno mjesto u strukturi ishrane, negdje između mesa i povrća.
