Proso – zaboravljena, ljekovita žitarica koja liječi mnoge bolesti

Prema nekim nalazima ječam i proso koristili su se već u kamenom dobu a pšenicu su obrađivali Egipćani još prije 7000 godina. Proso je jednogodišnja biljka izgledom vrlo slična kukuruzu, raste vrlo visoko i rađa malim uljušturenim sjemenkama.

Iako ima podosta vrsta, uzgajaju se 4 glavne od kojih 40 % svjetskog uzgoja za ljudsku ishranu čini sorta “pearl”. Proso se prije konzumacije mora oljuštiti od vrlo tvrde i nevarljive ljuske i tada ono dobiva svoj prepoznatljivi izgled žutih kuglica s crnom tačkicom kojom je bilo povezano za stabljiku.

Proso je jedinstveno po svojoj vrlo kratkoj sezoni rasta. U idealnim uslovima od sijanja pa do žetve zrele biljke proći će svega 65 dana. To je vrlo važna karakteristika za zemlje kojima treba puno hrane. Još jedna povoljna karakteristika u tom smislu je što proso vrlo lako uspijeva na suhim i mineralno siromašnim tlima. Proso je visoko hranjiva, bezglutenska hrana slična heljdi i kinoi i vrlo varljiva. Jedna je od najmanje alergenih namirnica uopšte, zagrijavajućeg karaktera te se preporučuje skoro svima bez ograničenja. Posebno u hladnim i mokrim klimatskim uslovima.

Proso u ishrani

Blagog je i lagano orašastog ukusa, sa sadržajem bjelančevina od skoro 15 %, bogat vitaminima B kompleksa. Vlaknima i mineralnim materijama kao što su željezo, magnezijum, fosfor i kalijum.

Karakteristično i po sadržaju tzv. goitrogenih materija, odnosno onih koje blago ograničavaju unos joda u tioridnu žlijezdu – štitnjaču. U jako velikim količinama takvi inhibitori unosa joda mogu pridonijeti gušavosti te se smatra da postoji uzročno-posljedična veza između učestalije pojave gušavosti kod siromašnih naroda koji često konzumiraju proso. Iako je glavni uzročnik poremećaja prehrana siromašna na unosu samog joda.

Nikako nije jedina hrana takvih karakteristika. Slične materije sadrže još i brokula, kupus, karfiol i neko drugo izuzetno hranjivo i zdravo povrće koje treba često biti uključeno u ishranu. Stoga se ljudima koji pate od gušavosti preporučuje da dnevno ne konzumiraju više od 3 serviranja namirnica s goitrogenim materijama. Ostali u svojoj svakodnevnoj, raznolikoj ishrani svakako mogu i trebaju uključivati proso bez ikakve bojazni.

Prije kuhanja prosa savjetuje se popržiti ga na suhoj tavi da bi zrna raspucala i lakše apsorbirala vodu. Prženje do 3 minute koje razvija blagu orašastu aromu i takođe poboljšava konačni ukus jela. Proso se kuha u trostrukoj količini vode oko pola sata, dok sva voda nije apsorbirana. Tada se makne s izvora topline i još 10-tak minuta ostavlja u pari. Zrna će biti rastresenija ako su kuhana s manje vode a vrijeme kuhanja će se smanjiti 5-10 minuta ako se proso prethodno namoči. Ako je skladišteno na suho i hladno mjesto proso se može čuvati i do 2 godine. No brašno treba iskoristiti ubrzo nakon mljevenja jer se neuobičajeno brzo kvari.

Proso kao lijek

Proso za otapanje kamenca u bubregu je veoma ljekovita žitarica. To je bezglutenska, visokovrijedna i lako probavljiva žitarica. Proso za dvije nedjelje rješava problem sa bolnim bubrezima, izbacuje pijesak i uklanja infekciju. Što se bubrežnog kamenca tiče, proso djeluje tako da razgrađuje kamenčiće, pijesak i talog u bubrezima i mjehuru. Također uspješno čisti bubrege od toksina.

Međutim, proso (eng. Common millet, latinski naziv: Panicum miliaceum L.) je odlična hrana i za anemične osobe, a dobra je namirnica i za sve koje muči gastritis.

Preporučuje se i osobama koje imaju crijevnih problema jer pomaže u regeneraciji crijevne flore, za probleme sa slezenom i gušteračom, ali i kod problema sa anemijom, artritisom te nervnim sistemom. Jede se bez ljuske u kojoj se nalazi jer je ona teško probavljiva.

Bogato je magnezijem i željezom, odličan je izvor proteina (u 100 g ima 10 g bjelančevina), kalcijem, fosforom, cinkom, niklom, vitaminom E i vitaminima B kompleksa.

Među drugim žitaricama ističe se zato što je bez glutena, a istovremeno je lužnato. Prirodni pH dijelova ljudskog tijela je različit, ipak ukoliko on padne ispod 7, našem organizmu potrebna je pomoć hrane. Naravno one koja je po prirodi manje kisela, odnosno koja je lužnata.