Pri sakupljanju bilja moramo se pridržavati određenih pravila.
Najvažnije je raspoznavanje biljaka. Pritom nam pomažu crteži i fotografije, a za točno određivanje koristimo botanički ključ. I kod najmanjih nedoumica trebamo se posavjetovati s ljekarnicima ili botaničarima. U knjizi kod pojedinih biljaka navodimo napomene o tome kada možemo sakupljati i srodne vrste te gdje postoji opasnost od zamjene.
Nikako ne smijemo ubirati zaštićene i rijetke vrste. Takve droge kupujemo u ljekarnama.
Uzimamo samo one dijelove bilja koji su nam potrebni. Pri sakupljanju biljaka valja se isključivo služiti rezanjem, a ne čupanjem.
Kod bilja s korijenjem pazimo da ne iskopamo sve na istoj strani te ih tako iskorijenimo.
Uzimamo samo onoliko bilja koliko nam je nužno. Ostale droge kupujemo u ljekarni.
Mnoge ljekovite biljke možemo uspješno uzgajati u našem vrtu.
Bilje sakupljamo uvijek za suha, lijepa vremena, u prijepodnevnim satima. To osobito vrijedi za biljke s hlapivim uljima jer je količina hlapivog ulja tada u biljci najveća. Nakon dugotrajne kiše valja pričekati barem dva ili tri dana. Biljke s eteričnim uljima sakupljamo na sunčanim staništima i provjeravamo njihov miris: zgnječimo ih medu prstima i pomirišemo (pritom ih ne guramo u nos). S udaljenosti od 10 cm, zatvorenih očiju, nekoliko puta udahnemo njihov miris. Ubrzo ćemo naučiti raspoznavati različite mirise i njihove nijanse. Jednako iskušavamo i čista hlapiva ulja.
Bilje skupljamo u nezagađenu okolišu. Izbjegavamo rubove cesta, blizinu tvornica, prskana polja i šetališta.
Zelene dijelove sakupljamo u početku cvatnje, cvjetove kad se posve otvore. Cvjetove lavande beremo u pupoljcima, a cvjetove trnine i gloga kad se otvore prvi cvjetovi u cvatu. Listove beremo potpuno razvijene, a samo kod breze dajemo prednost mlađim listovima. Plodove beremo zrele, a plodove trnine tek nakon mraza. Korijenje i podanke iskopavamo ujesen ili u proljeće.