Zima pruža sa zimskim sportovima mnoga velika veselja, ali i povećanu opasnost za srce, jer nije svatko toliko pametan da ne bi izgubio zdrav razum, pa dušom i tijelom postao rob pretjerivanja.
U prirodi je sve usklađeno sa zdravim ritmom, izmjeničnim kretanjem i mirovanjem. Budući da nemamo svojstvo ptica, ne možemo sebi priuštiti da munjevito poletimo kroz zrak. Naše je srce privezano za zemlju, i moramo se ravnati prema čovječjim zahtjevima.
Između radosti kretanja i strastvenog pretjerivanja u sportu velika je razlika. Umjereno kretanje poslije dugog sjedenja je dobro i nužno. No. tko sa sportom pretjerava, neka se ne čudi ako mu se srce proširi, a to je tipični simptom kad elastičnost srčane muskulature popusti.
Može se međutim, i takvom sportskom srcu pomoći i regenerirati ga. ali i tu vrijedi mudra izreka: “Bolje je spriječiti, nego liječiti“. Sportaši su većinom snažne i čvrste građe, no ipak to ne smiju iskorištavati na svoju štetu.
Zašto da sportom žrtvujemo ono što nam može služiti godinama i desetljećima? Zašto da s preobiljem snage i zdravlja bezglavo jurimo u bolest? Mnogi će reći da su takve misli previše crne. Međutim, ipak nije tako jer s vremena na vrijeme dobivamo vijesti o imenima onih koji su bili prije nekoliko godina poznati sportski prvaci, među njima je. npr. švicarski prvak u peteroboju i deseteroboju.
Prije 30 godina. Već 10 godina taj prije neumorni sportaš pati od teškog disanja kad se uspinje po stepenicama, od slabog pulsa, sniženoga krvnog tlaka, šuma u ušima i glavi. U svojim bi godinama morao biti još potpuno snažan.
To je. dakle, opomena da sa sportom ne smijemo nikako pretjeravati, ali i teška opomena za one koji su se predali i obvezali sportu. Strast koja nekoga tako obuzme da joj se potpuno preda, posve je beskorisna i pogubna. Kome može služiti za ugled pretjerano rasipanje snage? Nikome, čak ni sportski zanesenom srcu. jer će mače prerano šuštati.