Odgađanje neizbježnih zadaća ne smatra se pozitivnom osobinom, no američki znanstvenici nedavno su ustanovili da otezanje može imati i pozitivan učinak na krajnji ishod, jer neke ljude čini kreativnijima.
Istraživanja su pokazala da 20 posto ili petina odraslih ljudi redovito oklijeva, a kod mladih taj postotak raste do 80 posto.
Profesor na Wharton Business School u Philadelphiji, Adam Grant kaže da ga je na pomisao o odgađanju kao pozitivnom faktoru potaknula izjava jedne od najkreativnijih studentica koja mu je rekla da su joj najoriginalnije zamisli pale na um nakon razdoblja oklijevanja i odugovlačenja.
Profesorica Sveučilišta Wisconsin Jihae Shin istražila je tu hipotezu prateći rad zaposlenih u dvjema tvrtkama. Analizirala je koliko često radnici odugovlače u obavljanju poslova, a potom su njihovi nadređeni ocijenili u kolikoj su mjeri pojedinci bili kreativni. Shin je zaključila da su se radnici koji su odgađali poslove pokazali najkreativnijima.
Profesor Grant u svojoj knjizi “Kako su nekonformisti izmijenili svijet” piše da je prva zamisao koja nam padne na um najčešće i najkonvencionalnija, a odgađanje pojedincu omogućuje da mu misli odlutaju, što neke vodi do inovativnog načina razmišljanja. Podsjeća da su neki od najvećih trenutaka u ljudskoj povijesti rezultat odgađanja. Među njima su čuveni govor Martina Lughera Kinga “Sanjam..” i Da Vincijeva “Mona Lisa”.
“Najveći govori u povijesti najčešće su prerađivani u posljednji trenutak, zbog čega je za govornicom bilo puno fleksibilnosti i improviziranja, za razliku od govora napisanih mjesecima ranije”, kazao je Grant.
Ipak, ne odugovlačite previše
“Podsjećam i da je Leonardo Da Vinci proveo punih 16 godina radeći na svom remek-djelu Mona Lisi. Osjećao se loše jer je stalno otezao s dovršenjem, a o tomu je pisao i u svom dnevniku. Kada je počeo slikati Mona Lisu neke mu slikarske tehnike nisu bile poznate, a s godinama i novim saznanjima stvorio je remek-djelo”, kaže Grant.
No predugo odugovlačenje izvršenja neizbježnih zadaća može kreativnost može i ugroziti, upozorava prof. Grant, dodajući da zbog odgađanja stvari za zadnji trenutak pojedinci toliko požure s poslom da primijene najjednostavniju zamisao, umjesto neke originalne za koju im treba više vremena.
U članku objavljenom u New York Timesu prof. Grant je poručio: “Ako ste skloni odgađanju, idući put kad se počnete osjećati krivim ili posramljenim zato što oklijevate započeti neki posao ili zadaću, sjetite se da prava količina odugovlačenja može rezultirati kreativnošću. No ako spadate u grupu ljudi koje odugovlačenje čini tjeskobnima i nervoznima, ne čekajte na trenutak kreativnosti na ovaj način”.
