Gojaznost je bolest. Osnovni je problem loša, pretjerana ishrana. Po posljedicama za zdravlje i život, gojaznost je slična pothranjenosti ili bolesti nedovoljne ishrane.
Dokazano je da gojazne osobe žive kraće od osoba s normalnom tjelesnom težinom. Što je stupanj gojaznosti veći, to su pobol i smrtnost veći. Muškarci s tjelesnom težinom koja je veća za 20 posto imaju smrtnost čak do 50 posto veću od osoba koje imaju normalnu tjelesnu težinu. Kod žena posljedice nisu tako teške, premda su mnogo češće gojazne od muškaraca.
Povećan pobol i povećana smrtnost gojaznih osoba nastaju zbog poremećaja koji su direktna posljedica prekomjerne tjelesne težine. Gojaznost nepovoljno utječe na rad mnogih organa u tijelu, srca i krvožilnoga sustava, bubrega, jetre, pluća, crijeva.
Gojaznost
Gojaznost znatno opterećuje srce naročito starijih ljudi. Masno tkivo prožima srčani mišić, srce postaje veće, ali ne i snažnije. Srce gojazne osobe mora podnijeti veći napor ne samo zbog povećane tjelesne težine, toga dodatnog tereta, nego i zbog mnogobrojnih novostvorenih krvnih žila koje suvišno masno tkivo opskrbljuju krvlju. Srce ugojene osobe naročito se jako opterećuje kretanjem i povećanim tjelesnim naporom.
Zato se gojazni ljudi brzo umaraju, pa je njihova radna sposobnost znatno smanjena. Zbog otežanoga kretanja, takve osobe više sjede, što uzrokuje dalje smanjenje potrošnje kalorija u tijelu. Razumljivo je da će uz istu količinu hrane, tjelesna težina i dalje rasti. Tako se stvara zatvoren krug iz koga nema izlaza bez liječenja.
U krvi gojaznih osoba povećane su masne tvari: holesterol, trigliceridi (hiperlipidemija), koje se talože na stijenkama krvnih žila i ubrzavaju razvoj arterioskleroze. Masne tvari talože se na krvnim žilama srčanoga mišića i mozga. Zbog toga se u gojaznih osoba češće javlja tzv. koronarna skleroza. Posljedica su povremeni bolovi u srcu, a može se razviti i srčani infarkt. Promijenjene krvne žile u mozgu dovode do krvarenja u mozak.
Povišen krvni tlak nekoliko je puta češći u gojaznih nego u osoba koje imaju idealnu tjelesnu težinu.
Posljedice pretilosti
Disanje gojazne osobe je otežano, naporno i površno. “Oklop masti” na prsnom košu otežava njegovo širenje. Širenje prsnoga koša pogoršano je i slabošću međurebrenih mišića, koji šire prsni koš, jer su jako prožeti masnim tkivom. Visok položaj ošita (dijafragme), mišića koji također sudjeluju u disanju, još više oslabljuje disanje. Jako nakupljanje masti u trbušnoj šupljini podiže ošit u prsni koš. Ošit tada pritišće na srce i uzrokuje srčane smetnje.
Prilikom udisaja ošit se ne može dovoljno spustiti u trbušnu šupljinu ispunjenu masnim tkivom, što znatno smanjuje udisaj. Ukupna količina udahnutoga zraka znatno je smanjena (smanjeni vitalni kapacitet). To je ujedno i razlog zbog čega su gojazne osobe kratkog daha i zašto se zapušu već na najmanji napor.
Smanjen dovod zraka u pluća otežava i punjenje srca krvlju, pa se s vremenom razvija oštećenje i kronična slabost srca. Otežana izmjena plinova u plućima dovodi do nakupljanja ugljičnoga dioksida u krvi, što dovodi do stalne pospanosti. Oslabljena “plućna ventilacija” također je razlog zbog čega se u gojaznih ljudi mnogo češće javljaju upale pluća nego u osoba s normalnom tjelesnom težinom.
Gojazne osobe sklone su i drugim bolesnim promjenama: šećernoj bolesti, oštećenju jetre, grušanju krvi u krvnim žilama (tromboza), iskrivljenosti koštanoga sustava, upalama zglobova, proširenim venama na nogama, upali žučnoga mjehura, slijepoga crijeva, češće se stvaraju žučni kamenci, postoje probavne smetnje kao napuhnutost, podrigivanje, proljevi.
Ali sve ove tjelesne promjene gojazne osobe uopće ne povezuju sa svojom prekomjernom težinom. Mnogo ih više zabrinjava tjelesni izgled nego poremećeno zdravstveno stanje, naročito ako je riječ o mlađim osobama. Zabrinutost za svoj izgled, tjelesna nepokretnost, smanjena radna sposobnost, sve to dovodi i do psihičkih poremećaja: osjećaja manje vrijednosti, potištenosti, povučenosti.
