Nazivi biljke

Familija: iliaceae
Narodni: Aloj
Latinski: Aloe vulgaris
Ljekarski: Aloe pulvis, extractum, emulsio
Engleski: Aloe
Njemački: Aloe
Talijanski: Aloe
Francuski: L`aloe

Nalazište:

Uspijeva u krajevima Sredozemlja i u klijalištima uzgajača.

Opis:

To je jednogodišnja biljka, zeljaste, oko 60 cm visoke, 4-7 cm debele okrugle stabljike. Listovi su mesnati, blijedozeleni, kopljasti, na rubu pilasti, s dugim bodljama. Crven cjevasti cvijet ima 6 latica i čini duge, viseće cvjetne grozdove. Na jugu Evrope cvate u lipnju.

Sadrži:

jaku gorku tvar, emodin, i biogene stimulatore koji pojačavaju obrambene snage organizma.

Bere se:

cijelu godinu. Za lijek se upotrebljavaju listovi, tako da se iz njih iscijedi sok, i razređuje u alkoholu, i to: 80 g . soka na 20 g. alkohola.

Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:

Aloj djeluje baktericidno.Primjenjuje se kod očnih bolesti, kroničnog artritisa, čira na želucu i dvanaesniku. Svježe odsječeni listovi  mogu , i pod nepovoljnim uvjetima, dugo sintetizirati biogene faktore . Čim se odsijeku, stave se 12 dana u tamnu sobu kod 4-10˚C, zatim im se odstrane bodlje, izrežu se na komade i u zatvorenim staklenkama steriliziraju u autoklavu na 120˚C.Tako sterilno čuvaju se za ušivanje pod kožu – ali to već ulazi u kompetenciju liječnika praktičara . Samljeveni dijelovi lišća pomiješaju se s destiliranom vodom lli fiziološkom otopinom 1:5, ostave stajati 2 sata, zatim zakipe, procijede, ponovo prokipe 2 minute, pa filtriraju. Dobiveni vodeni ekstrakt stavlja se u ampule, zatali i sterilizira u autoklavu 1 sat kod 120˚ C, za potkožne injekcije po 1 ml dnvno kroz mjesec dana.

Sok lišća, pomiješan s ricinusovim i eukaliptusovim uljem, daje emulziju koja liječi suhi i mokri epiderrnitis, te opekline II i III stupnja poslije rendgenskog zračenja. Kuhanjem soka aloja dobiva se staklasta, tvrda, gorka, smoljasta masa neugodna okusa za unutarnju (peroralnu) i vanjsku (paranteralnu) upotrebu. Kod unutarnje primjene aloj polako ali sigururno čisti crijeva već u dozi od 0,2-0,6 g. U većoj dozi  je škodljiv – 8 g može već usmrtiti! Za djecu ne dolazi u obzir nikako! Pomiješan s malo šećera, sok pomaže kod hripavca lzvana primijenjen, na opeklinama prelivenim tim sokom ili prekrivenim ploštimice presječenim listom, ublažuje ljuje bol i zacjeljuje.Protiv kronično otekle jetre i poremećene stolice kuha se 5-10 min. uvarak od ¼-1/2 lista, ili 2 g praška sa po 1 žlicu čajnom žličicom samljevenog komorača (Foeniculum officinale) zgnječenih  boba borovice (Fructus juniperi), prosenice (Trigonella Phoenumstane Graecum) koliko stane na 2 vrha noža i bazginog cvijeta (Sarnbucus nigra) koliko stane na vrh noža, u ½ l vode.Pije se jedna šalica kroz cijeli dan, u gutljajima.

Protiv hemoroida, navale krvi u glavu, pluća i srce te zakašnjele menstruacije porniješa se prašak aloja, koliko stane na vrh noža, sa po 1 čajnom žličicom kantariona (Hypericum perforatum) i stolisnika (Achillea millefoliumi, ili prašak, koliko stane na 2 vrha noža, rastopi u vodi i pomiješa s medom, pa se to uzima 2 dana, a kasnije, 4-5 puta, svaki treći dan samo koliko stane na vrh noža. Aloj se smije uzimati samo u malim dozama, nipošto stalno, a za vrijeme trudnoće i u slučaju plućnih bolesti nikako (!), jer uzrokuje krvarenja i druge poremećaje. Ako se prašak aloja sa vrha noža popari s 2 dl vruće vode i kuha dok zakipi, pa se tom ohlađenom vodom ispiru upaljene i mutne oči, one ozdrave. Ako nakon ispiranja oči peku i svrbe, to je znak uspješnog djelovanja. Stare gnoj ne rane i čirevi čiste se i brzo zacjeljuju ako se jedanput na dan pospu debelim slojem alojeva praška, ili ispiru uvarkom od 1 čajne žličice praška kuhanog  5 min. u 1/2 l vode.