Nazivi biljke

Familija: Ranunculaceae
Narodni: Jadić
Latinski: Aconitum napellus
Ljekarski: Tuber aconiti
Engleski: Monkshood
Njemački: Blauer Eisenhut
Talijanski: Aconito
Francuski: Le napel rue-loup

Nalazište:

Raste na vlažnim, travama obraslim, močvarnim mjestima, na vlažnom humusu polu-svijetlih planinskih šuma i planina.

Opis:

To je trajna, zeljasta, vrlo lijepa biljka, visoka oko 1,5 m, plavih, šljemu sličnih cvjetova. Listovi su široki poput dlana i duboko urezani, a vrlo lijepi cvjetovi gusto izlaze na gornjem dijelu stabljike. Biljka ima 2 gomolja.

Sadrži:

Smjesu alkaloida, od kojih vrlo poznati akonitin, indakotin, nepellin i druge, zatim jabučnu, akonitu i limunovu kiselinu, neke baze, nešto mineralne soli i smole.

Bere se:

Vade se mali gomolji (tubera), puni i sočni, izrasli iz starih gomolja koji se potpuno osuše.

Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:

Jadić jako nadražuj, pa izaziva paralizu centra u produženom mozgu, i to onih za kretanje, lučenje i osjećanje. Najbolje ga je uzimati kao ekstrakt u dozi od 0,01-0,05 g, ili kao tinkturu u dozi od 0,25g, tj. najviše 10 kapi dnevno: po 2kapi na šećeru u 2 obroka, ujutro i naveče. U slučaju trovanja treba uzeti sredstvo za povraćanje, i to 1 g kalijeva jodida na 1 l vode. Za čišćenje se uzima jedna velika žlica isparenog taloga biljke s medom. Škorpion u blizini gomolja jadića pretrpi kljenut, a ako mu s druge strane stavimo rizom Hellebori, kljenut prestaje.

Zbog jake otrovnosti i najmanjih doza, taj lik smije pripremati samo ljekarnik. Jadić djeluje proziv podagre (gihta), neuralgije, migrene: i to unutrašnjom upotrebom u obliku tinkture, a vanjskom u obliku masti. Istodobno se nesmije upotrebljavati oboje. Kod grozničavih stanja snizuje temperaturu i puls, a pomaže i protiv mišićnog i zglobnog reumatizma.