Nazivi biljke

Familija: Umbelliferae
Narodni: Lječura
Latinski: Sanicula europaea
Ljekarski: Saniculae folium, herba, radix
Engleski: Europen sanicola
Njemački: Heidolde
Talijanski: Sanicola
Francuski: La sanicle d’Europe

Nalazište:

Raste po iskrčenim šumama, sjenovitim kamenarima i šipražju.

Opis:

To je 20—40 cm visoka, zeljasta, trajna biljka, sjajnih, tamnozelenih, duboko rascijepljenih pilastih listova, gorkih i oporih, nasuprotno postavljenih na dugim peteljkama. Bijeli i crvenkasti cvjetovi skupljeni su na vrhu stabljike u sitne štitaste cvatove poput glavice. Plodovi imaju po sebi kratke kukice, kojima se zakače i raznose, pa se tako rasprostranjuju. Korijen je debeo i raste duboko u zemlju. Upotrebljava se obično list, često cijela biljka, a ponekad korijen.

Sadrži:

Zasad se zna da sadrži saponozid i tanin, a vjerojatno željezo i nešto kalcija. Ostalo nije još istraženo.

Bere se:

Cvate u svibnju i lipnju. Sabire se pred cvatnju, i to cijela stabljika, a korijen ljeti i u jesen.

Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:

Zbog tanina, koji steže, lječura se upotrebljava u slučajevima jakih krvavo sluzavih proljeva, krvarenja iz pluća, čireva želuca i crijeva, tuberkuloze i žutice, prignječenih i svježih rana. Lijek se priprema tako da se 3 velike žlice biljke popare s ½ l kipuće vode i, pošto odstoji pol sata, procijedi. Popije se u 3—4 puta prije jela. Može se, također, 50 g biljke popariti s ½ kipuće vode, dodati 1 velika žlica meda, ostaviti da stoji 20 min. pa procijediti. Pije se dvaput dnevno, tj. ujutro i navečer, po 1 šalica.

Budući da suzuje kapilare, izaziva grušavanje krvi, taloženje bjelančevina i začepljenje krvnih žila, ne valja da taj lijek uzimaju ljudi koji boluju od skleroze, angine pektoris, bubrežnih i sličnih bolesti. U takvim slučajevima treba se posavjetovati s liječnikom. Za obloge se 2 dkg biljke popari s l i vode, ili se na svježe i prignječene rane privije svježe izgnječena biljka, radi zaustavljanja krvarenja.