Iako branje ljekovitog bilja na prvi pogled izgleda jednostavan posao — ipak to nije. Svaki sakupljač bilja mora naučiti dobro raspoznavati biljku koju želi brati jer ima mnogo sličnih vrsta, piše Nikola Gelenčir u svojoj knjizi Prirodno liječenje biljem. Stoga berač mora biti veoma oprezan kako u zabuni ne bi brao otrovne biljke. Osim toga mora znati u koje se godišnje doba bere biljka i koji njen dio treba brati: korijen, list, cvijet ili plod, odnosno sjeme.
Biljka se ne smije brati po rosi i mokrom vremenu jer prilikom sušenja potamni, pljesnivi, postane neupotrebljiva. Bilje se bere po lijepom, suhom, i toplom vremenu i to poslije rose. Nakon sušenja biljka mora zadržati svoju prirodnu boju i izgled. Biljka se ne smije sušiti na zemlji. Listi cvijet pa i korijen stanovite biljke suše se u hladu. Najbolje je biljku sušiti na tavanu na plahti. Tamo ima najviše zraka— propuha, a do biljke ne može doći ni prašina ni dim.
Na suncu se suše samo neke biljke: list podbjela, čička i sl. te sve vrsti korijena. Bilje se mora tako dugo sušiti dok se ne lomi prstima. Zrno (plod) bere se kad je potpuno zrelo. Međutim neki se plodovi beru polu zeleni. Pupoljci se beru dok se još nisu potpuno razvili. Suho bilje treba staviti u polivinilske vrećice i objesiti nasuho mjesto. Najbolje na čistom zračnom tavanu.
Ubrane biljke djeluju 12—18 mjeseci, nakon tog roka izgube svoju ljekovitost. Tada ih valja zamijeniti svježim. Biljke koje za vrijeme sušenja izgube svoju prirodnu boju i svoj specifični miris — ne vrijede i treba ih baciti. Ljekovito bilje neka beru samo one osobe koje ga dobro poznaju. Ako nisu sigurni, neka se prethodno dadu podučiti od onih koji to znaju. U protivnom neka ljekovito bilje radije nabave u ljekarni ili kod stručnjaka s ispitom.
