Opis biljke: Čičak je dvogodišnja biljka koja ima dugačak i sivo-smeđi i vretenasti korijen. U prvoj godini pojavljuju se veliki prizemni listovi s peteljkama i nepravilna srcolikog oblika. U drugoj godini izraste uspravna razgranjena stabljika visine od 1 do 1 i pol metar. Listovi su sve manji idući prema vrhu stabljike. Cvate u glavicama s grimiznocrvenim cjevastim, gusto zbijenim cvjetićima, što imaju kukice pomoću kojih lako prianjaju za odjeću.
Ljekovito djelovanje: korijen čička djeluje protiv otrovno, pospješuje izlučivanje mokraće i znoja te čisti krv. Isto tako koristi se u liječenju veneričnih bolesti, svih vrsti čireva, skrofula, gihta (uloga), zastarjelih reumatskih bolesti, vodene bolesti i trovanja živom. Čaj od mladog lišća koristi se u liječenju katara želuca i nadutosti, a dobro je sredstvo i protiv raznih osipa, čireva, gnojnih rana i ranica u ustima. Sjeme čička koristi se za sve bolesti za koje se koristi i korijen i listovi, s time što sjeme jače djeluje. Sjeme čička koristi se za pravljenje čičkova ulja koje je jako dobar lijek protiv peruti i ispadanja kose. Korijen, listovi i sjeme čička nakon godinu dana gube svoje ljekovito djelovanje. Također, korijen i list koriste se i kod upale i čireva želuca, koriste se kod pospješivanja znojenja, kod varenja, pomažu u ublažavanju reume, kožnog ekcema, lišaja, osipa, gnojnih rana i skorbuta. Suh koren stučen u prah i pomiješan sa jestivim ( maslina ) uljem, liječi gnojne rane kada se njime namažu. Protiv reume koristi se čaj od čičkovih sjemenki. Lijek protiv gore navedenih bolesti priprema se tako da se 1 velika kašika sitno narezanog korenja i lišća kuha u pola litre vode 5 minuta, zatim se ostavi poklopljeno 10-15 minuta i na kraju procijedi. Piju se po 2 velike kašike dvaput dnevno, ujutro i uvečer. Ako se 60 grama korijena kuha 5 minuta u 1 litri vode, može se uzimati po šoljica ujutro i uveče. Prah od suhog korijena pomiješan sa zečjim lojem izvlači strana tijela iz rane. U slučaju poremećaja živca na licu ( Nervus facialis ), kada se usta iskrive, zdrobi se svjež koren i lišće sa donjim dijelom stabljike čička i privije na zdravu stranu. Kod gnojnih procesa usne šupljine grglja se a čirevi se i rane ispiraju , a osip po koži oblaže odvarim od čičkovog lišća, koje ima osobinu da hladi. Na 1 litru vode uzme se 1 dag. sušenog lišća i pije ujutro i uveče po 1 šoljica. U vinu skuhano lišće čička liječi od mokraćnih kamenaca. Oni nestaju i kada se uzima sitno izrezan čičkov korijen ( ili prah ) od suhog korijena, pomiješano sa medom. Kada se koža glave dobro opere čajem od čičkova korijena, a svaki drugi dan namače čičkovim uljem, stimuliše rast kose, ako je koren zdrav. Za čaj se na jednu litru vode uzima 1 velika kašika isječenog korena i skuha. Pomiješaju se jednaki dijelovi toga čaja i sirćeta ( jabučni ) pa se time natrlja koža glave dvaput dnevno, zaustavlja se ispadanje kose.
RECEPT ZA ČIČKOVO ULJE:
Šaka suhog i sitno istucanog sjemena, polivena sa malo 90 % alkohola, ostavi se da stoji 14 dana, zatim se dolije pola do tri četvrt litre ulja ( najbolje maslinovog, ali ako ga nema dobro je i suncokretovo ), pa se opet ostavi 4 nedjelje na toplom mjestu, uz povremeno mućkanje.
Da bi alkohol ispario, bocu sa uljem ne zatvaramo čepom nego sa malo gaze ili papirom u kome su izbušene sitne rupice.
MAST OD ČIČKOVOG KORIJENA:
Dobro se očisti i opere čičkov koren. Narežemo ga na male komadiće i iz njih istisnemo što više soka. Pripremiti kvalitetnu i čistu, nesoljenu svinjsku mast. Količina masti zavisi od toga koliko se istisnulo soka, jer njihovim miješanjem treba postići gustu kašastu masu. Tako pripremljenu ljekovitu mast staviti u porculansku ( nikako u metalnu) posudu, dobro je zatvoriti i čuvati u frižideru. Nekoliko puta na dan nanosi se na opečenu kožu, a koristi se i kod čireva, rana i lišajeva.
